Iskra Šeperić (14) iz Lekenika boluje od spinalne mišićne atrofije tipa 3, opake bolesti koja pogađa mišiće u tijelu. Bez invalidskih kolica ona je jedva pokretna. Otac već tri godine moli školu da naprave rampu za invalidska kolica, no nisu je sagradili. Zato je on svakog dana na leđima nosi po stubama.

Dopustili su mi da izaberem na koji ulaz želim ići, pa smo odabrali ovaj sporedni jer je prilaz lakši. Autom dođem do ulaza, iskrcam prvo kolica i unesem ih u školu, a zatim Iskru stavim na leđa i nosim je do kolica. Ima tri stube na glavnom ulazu te još šest do hodnika. Moram je nositi na leđima do vrha stubišta, a tek potom spustiti u kolica i odvesti u razred. Glavni ulaz je još teži za uspon pa tamo ni ne pokušavam jer nakon stepenica ima još 70 metara do razreda - ogorčen je Željko Šeperić (43), koji svoju kćer Iskru (14) svako jutro prije nastave te svaki dan nakon nastave nosi na leđima do automobila. Djevojčica ide u osmi razred Osnovne škole Mladost u Lekeniku. Do petog razreda još je bila koliko-toliko pokretna, no tad joj se stanje toliko pogoršalo da se više ne može kretati bez invalidskih kolica.

Od petog razreda otac uporno upozorava na problem, a kaže da je samo dobio sućutno tapšanje po ramenu i bezbroj neispunjenih obećanja.

Prenošenje uz stube je i fizički naporno. Djevojčica danas ima oko 50 kilograma, a otac je prenosi dvaput u danu.

- Ona se jedina u školi kreće uz pomoć kolica. Kod ravnatelja, i sadašnjega i bivšega, bio sam na razgovoru više puta, posljednji put u lipnju. Svaki put me tapša po ramenu i obećava i kune se da će napraviti rampu, ali još ništa. Sada mi je već dosta svega. Nisam zatražio nemoguće, sasvim mi je svejedno hoće li rampa biti betonska ili drvena montažna, a siguran sam da nije riječ o tako velikom trošku koji škola ne bi mogla namiriti – ljuti se Željko, objašnjavajući da je i njegovoj kćeri neugodno što ostala djeca gledaju dok je on nosi na leđima. Ravnatelj im je, kaže, izašao u susret utoliko što je nastavu organizirao u samo jednoj učionici pa se Iskra ne mora seliti iz učionice u učionicu nego ostaje u istom prostoru cijeli dan. Međutim, ona ne može poput ostale djece pod odmorom prošetati oko škole ili udahnuti svjež zrak. Trebala bi joj pomoć odrasle osobe koja bi je fizički nosila niz i uz stube.

Otac svaki dan strahuje da se ne posklizne i padne, pa kaže da tu odgovornost ne želi prebaciti na nekoga drugoga. Ravnatelj priznaje da problem postoji i ističe da ga pokušavaju riješiti. - Projektna dokumentacija za unutrašnju i vanjsku invalidsku rampu u školi je gotova, no sad čekamo odobrenje Sisačko-moslavačke županije koja je naš osnivač. Već smo slali dokumentaciju, ali su je zbog visokog troška odbili pa smo morali tražiti uštede. Nadamo se da će to odobrenje napokon doći tijekom ovoga tjedna, pa ćemo već do petka izraditi rampe - kazao je ravnatelj OŠ Mladost u Lekeniku Igor Rožić. Najprije je rekao da je trošak izrade rampi visok te da je riječ o iznosu od oko 120.000 kuna, a zatim se ispravio.

- Znate, to uključuje i obnovu ulaza jer je u lošem stanju, pa smo pokušali riješiti i to. Iznos za rampe je mnogo manji, ali ne znam točno o koliko je novca riječ - kazao je, dodajući da je u stalnom kontaktu sa županijom. Nije znao reći zašto su godinama ignorirali oca, jer, ističe, on je ravnatelj tek šest mjeseci pa ne zna što se prije radilo u školi. Otac se čudi takvoj izjavi jer je prof. Rožić Iskri bio razrednik u petom i šestom razredu te joj je predavao tjelesni.

- Županija je s navedenim problemom upoznata tek od ove školske godine. Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport i OŠ Mladost Lekenik pristupili su izradi projektne dokumentacije za izvođenje navedenih radova.

Projektna dokumentacija za dvije pristupne rampe bila je gotova prošli tjedan. Škola je prema Pravilniku o bagatelnoj nabavi pristupila postupku nabave, čiji završetak očekujemo ovaj tjedan. Rok izvođenja radova predviđa se za desetak dana od završetka postupka - rekao je glasnogovornik Stjepko Zelić.