'Korakom, s ruksakom, tebi, u srcu skriveni grade' naziv je kolone sjećanja koja već 15 godina hoda prema Vukovaru na dan 18. studenog. Čine je srednjoškolci i studenti, koji unatoč hladnoći, kiši, snijegu, vjetru, svake godine prijeđu 45 kilometara pješke do Vukovara i tako daju svoj zadnji atom snage, svoj zadnji umorni korak, gradu kojega prije rata nisu ni poznavali, ali ga poznaju sada.
Osamnaest sati traje njihov zavjet odavanja počasti žrtvama grada heroja.
Ove godine dolaze iz 18 školskih ustanova i domova iz cijele Hrvatske. Iako mogu u Vukovar autobusima, oni biraju pješačiti. Većina ih po prvi puta sudjeluje u ovoj koloni.
Svima bude teško, hladno, govore da im je to zadnji puta, ali čim se odmore kažu da će ići i iduće godine. U posljednjih 15 godina, 3500 mladih ljudi je prehodalo ovih 45 kilometara.
Najgore je kada bude kiša i smrzavica. Po dolasku u Vukovar dođu u bolnicu ugrijati se i nastave dalje do memorijalnog groblja. To su djeca koja su rođena nakon 1991., a svake se godine u većem broju javljaju za kolonu.
Djecu vodi 30-ak nastavnica i profesora koji zajedno s njima hodaju svake godine. Nastavnica koja je to organizirala je Gabrijela Poslon.
- Prvi puta sam sada hodala do Vukovara. Htjela sam vidjeti mogu li to učiniti. Nije lako ali kada god mi je ponestalo snage pomislila sam na Vukovarce 1991. koji su isto tako hodali, protjerani iz grada, bez odjeće, gladni, žedni, u strahu.. sada sam ponosna na sebe - rekla nam je Tamara Pastva iz Josipovca Punitovačkog.