Šestero mladih iz Međugorja - Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović su 24. lipnja 1981. u 18 sati vidjeli na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u ruci. Iznenadili su se i uplašili te joj nisu pristupili bliže.
Sljedećeg dana u isto vrijeme četvero od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković i Ivan Dragičević, ponovno su došli na brdo. Osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Gospu. Uskoro su im se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Gospa im se tada opet ukazala. Ovaj put bez straha su razgovarali i molili s Majkom Božjom, a Gospa im se svima, osim Milki Pavlović i Ivanu Ivankoviću, nastavila redovito ukazivati sve do danas.
Samouki slikar
Međugorje 25. lipnja slavi 35 godina od prvog ukazanja. No Gospa je svoj dolazak u malo hercegovačko mjesto “najavila” nekoliko godina ranije. Samo sedam godina prije ukazanja vjernik Vlado Falak, samouki slikar iz sela Šurmanci, darovao je svoju sliku u tehnici crkvi u Međugorju. Slika prikazuje Gospu kako lebdi iznad vinograda i crkve sv. Jakova apostola. Dugo je bila obješena o zidu crkve na koru i kao da je neprestano proročanski upućivala na buduća ukazanja Gospe u Međugorju. Vjernici koji su tada dolazili mislili su da je ta slika naslikana odmah nakon početka ukazanja, no znakovito je da ju je samouki slikar naslikao sedam godina ranije, prorekavši tako Gospino ukazanje.
Bilo je još predznaka koji su nagovještali ukazanje, a mještanima je jedan od značajnijih onaj njihova župljana. Nekoliko godina prije nego što se Majka Božja obratila djeci, mještanin sela Bijakovići pored Međugorja, Mate Šego, jasno je vidio što će se dogoditi u njegovu kraju. Proročanstvo je tek nedavno objavljeno iako ga je tada starac Šego primio tijekom 70- ih godina prošlog stoljeća. Sugrađanima je često govorio o budućnosti, a proročanstvo o Gospinu ukazanju primio je u snu. Nepismen i jednostavan čovjek umro je 1979. godine, svega dvije godine prije nego što će se ostvariti sve ono što je prorekao. Starac je mještanima govorio kako je u snu vidio da će jednom u budućnosti mnoštvo ljudi preko polja stremiti prema Podbrdu, na Brdo ukazanja. Također, da će biti 300 zlatnih stepenica od ceste pa do vrha Brda (danas mještani 300 zlatnih stepenica identificiraju s tristotinjak koraka koliko treba da se dođe do vrha, odnosno do Gospina kipa).
Nakon Gospina ukazanja počela su se događati i razna čuda, a ponajviše neobjašnjiva ozdravljenja od teških bolesti. Pascale Gryson-Selmeci, Belgijka, jedna je od njih. Majka dvoje djece, koja je punih 14 godina bolovala od leuko-encefalopatije, rijetke i neizlječive bolesti čiji simptomi nalikuju onima multiple skleroze, nije mogla ni govoriti ni hodati, bolest je uzela maha, no unutarnji poriv ju je tjerao da posjeti Međugorje. Tako je 3. kolovoza 2012. godine, nakon što je tijekom svete mise u Međugorju primila svetu pričest, osjetila neku snagu koja joj je prošla tijelom. Na iznenađenje muža, organizatora hodočašća, ustala je iz kolica i počela govoriti.
- Nikad nisam sumnjala u Njegovu ljubav prema meni, iako čovjek uz takvu bolest može posumnjati u Božju ljubav prema ljudima - rekla je tada Pascale Gryson-Selmeci.
Osjećaš li miris
- Okrenula sam se prema mužu i pokušala mu reći: ‘Osjećaš li taj miris?’. On mi je odgovorio kao da je to najnormalnija stvar na svijetu: ‘Ne, nos mi je malo začepljen’, a moj glas nije čuo već više od godinu dana! Da mu to posvijestim, rekla sam mu: ‘Hej, pa ja govorim, ti me čuješ!’. To mi je bio znak da je Bog na djelu. S vjerom sam izvukla noge iz kolica i ustala. Svi koji su bili oko nas shvatili su što se u tom trenutku događa - opisala je svoje ozdravljenje.
Jednom od posljednjih čuda, prije dvije godine u Međugorju, onom Talijana Ludovica Pedone, koji je proplakao krvavim suzama na Brdu ukazanja, svjedočio je Žarko Selak, međugorski taksist. Ludovico Pedone iz Barija prošle je godine prvi put došao u Međugorje s tri prijatelja te je Selaku prišao na taxi štandu.
– Pitao me mogu li ga odvesti kod nekoga od međugorskih vidjelaca da porazgovara. Obećao sam ako budem u mogućnosti da ću to učiniti.
Nakon promišljanja kod koga bih ga mogao odvesti, odlučio sam povesti ih kod vidjelice Ivanke Elez. Ludovico je razgovarao s njom i kad je izašao, bio je radostan što ga je primila. Ostatak dana proveo je u Međugorju, sutradan je otišao za Dubrovnik, pa kući u Bari. Poslije nekoliko dana javio mi se telefonski i rekao mi: ‘Žarko, nešto se neobično sa mnom događa, ide mi krv na nos, oči, usta i uši’, ispričao je za 24sata međugorski taksist te naglasio da želi ljudima diljem svijeta reći istinu o tom čudu.
Nastavio je da mu je Ludovico rekao i da je išao na pregled te da su mu liječnici nakon temeljnih pretraga rekli da je s njim sve u redu i da je potpuno zdrav.
- Došao je ponovno i rekao da bi otišao na Brdo ukazanja. Pošao sam s njim, bilo nas je petero. Kad smo došli do kipa Majke Božje, kleknuo je držeći se za željeznu ogradu i počeo moliti. Snimao nas je njegov sin, a mi smo molili. Kad se odmaknuo, išla mu je krv na nos i oči, a to se vidi i na snimci. Sve je trajalo desetak minuta, bio je malaksao. Sin mu je dodao maramicu da se obriše. Kasnije sam uzeo maramicu i pomirisao krv, mirisala na ružu, tako sam ja osjetio - kaže Žarko Selak te dodaje kako se potom Ludovico obrisao, ponovno primaknuo ogradi ispod kipa Majke Božje i molio.
Utopio se, pa oživio
- Vidjelica Ivanka je samo rekla: ‘Moli se Bogu’ - rekao je Selak te otkrio kako mu se Ludovico javio da dolazi na obljetnicu Gospina ukazanja.
Jedno od čuda koje su prenijeli i neki svjetski mediji je ono o dječaku Danijelu. Dječak je s roditeljima i prijateljima više puta bio u Međugorju. Tijekom jednog od tih hodočašća Danijel, njegov prijatelj i roditelji otišli su na obližnji vodopad Kravice. Danijel se utopio. Oživljavanje je bilo bezuspješno, odvezli su ga u bolnicu u Mostar. Ispumpali su mu vodu iz pluća, no samo su mogli konstatirati smrt. Kad se to dogodilo, jedan franjevac je u Međugorju istupio pred mnoštvo i zamolio ih na zajedničku molitvu za Danijela. Svi su se molili ne znajući što se dogodilo. Sljedećeg jutra Danijel je počeo micati prstima na čuđenje bolničkog osoblja. Prve riječi koje je rekao, ne prepoznavši majku, bile su: “Ja te baš ne prepoznajem, ali hoćeš li se sa mnom moliti Isusu?“.
Međugorje u posljednje vrijeme okuplja sve veći broj egzorcista iz cijelog svijeta koji na Brdu ukazanja ili u crkvi, uz Gospinu pomoć, uspješno otklanjaju zle duhove.
Otac Peter iz Londona tako već nekoliko godina zaredom hodočasti u Međugorje.
Još jedan egzorcist, ali iz Ukrajine, svećenik Leonid iz reda redemptorista, u Međugorju crpi snagu za egzorcizme.
- Istinska velika poteškoća dogodila se tijekom jednog, da ga tako nazovem, ‘velikog egzorcizma’. Vrlo grubim glasom, punim užasa, taj glas se obratio meni ovim riječima: ‘Ja sam užasan, ja sam snažan i ja ću te razoriti. Razorit ću tvoje svećeništvo, redovništvo i čitav tvoj život’. Iako je to bilo strašno, ipak sve nisam shvatio ozbiljno jer vjerujem Bogu. I znam da je strah pred sotonom već gubitak. Ali Bog je dopustio ovu situaciju, da doživim koliko je velika i snažna njegova Majka. I da doživim koliko je sveta zemlja Međugorje. Kad sam bio u velikim bolima, kušnjama i napastima, pokušavao sam moliti, ali nisam mogao moliti. Svaki dan sam išao na ispovijed, ali me sotona iskušavao. Kušnje su bile tako jake da sam potpuno izgubio mir - ispričao je svećenik Leonid te dodao kako mu je u toj teškoj stvarnosti, dok nije shvaćao što se događa s njim, netko ponudio put u Međugorje.
– Bio sam sa skupinom svećenika. Oni su molili, a ja nisam mogao. Na tom hodočašću susreo sam i jednog starog svećenika, oca Ambrozija iz Slovačke. Putovao je nakon preboljelog infarkta, a imao je i dijabetes. On je već pet puta bio u Međugorju. Postao mi je prijatelj na putu. Ja sam mu pomagao, vodio ga kao starog čovjeka za ruku. Činilo se da ja njemu pomažem, ali je zapravo on meni pomagao. Penjali smo se zajedno na Podbrdo. Bilo nam je rečeno da će na Brdu biti ukazanje jednom od vidioca. Bilo je puno svijeta, svećenika. Sjeo sam uz oca Ambrozija i leđima se okrenuo prema mjestu ukazanja. Osjećao dam da nisam dostojan biti tu. Ali tijekom molitve krunice rodila mi se želja da pogledam što se događa na mjestu ukazanja. Istodobno, s tom nutarnjom željom osjećao sam drugi glas koji mi je govorio: ‘Nemoj gledati tamo. Ti si propao i završit ćeš u paklu’. Strašno. Kao odgovor na sva pitanja osjetio sam i doživio Gospu kako silazi s neba. Bilo je tada strašno. Snažan osjet, miris nekog drugog svijeta koji sam do tada doživljavao! A onda me je smirila jedna nježnost, jedna lakoća, kao nježan vjetar Gospine nazočnosti. Ona se približavala meni. I što je ona bivala bliže, snaga zloga je odlazila.
– Osjećam Gospinu nazočnost na svakom egzorcizmu koji vršim. Samo jedan maleni primjer, jer imam ih puno. Naši svećenici imali su jednu opsjednutu djevojku koja je došla je na ispovijed. Ispovijedao ju je svećenik koji se upravo vratio sa studija iz Rima. I dok je izgovarao formulu odrješenja, ta osoba je tako snažno udarila svećenika, odnosno sotona preko nje, da se on u trenutku srušio. Pao je. Potom je ta osoba nekim glasom zvala drugog svećenika. On se preplašio i mene pozvao:
‘Oče Leonid, brzo dođi, imamo jednu neobičnu situaciju’. Nakon tog razgovara ta djevojka je došla tamo gdje sam ja bio. Kad sam počeo obred egzorcizma, ustanovio sam odmah dijagnozu. Shvatio sam da je posjednuta, da sotona vrlo snažno djeluje preko nje. Zamolio sam čak petero pobožnih župljana da mole tijekom mojeg obreda egzorcizma nad tom osobom. I dok sam ja čitao one redovite, tradicionalne molitve egzorcizma, sotona se ismijavao. Govorio je engleskim jezikom. Ponižavao me, izrugivao se. A onda sam počeo molitvu Gospi. Bio sam iscrpljen. Postao sam nervozan. Osjećao sam da trebam završiti molitvu, a on ne dolazi. Bio je to duh samoubojstva. Počeo sam cijelim srcem zvati Gospu. Onako kao kad dijete zove majku. I tada je počelo pravo vrištanje: ‘Ja ne mogu više jer je došla Gospa. Ja to neću izdržati jer je došla Gospa, ja moram van’. I on je otišao. To je bio samo jedan slučaj, a imam ih mnogo sličnih. Tijekom ovih pet godina, u kojima mi je povjerena služba obavljanja egzorcizma, imam velike napasti. Imao sam ih i ranije, znam da ću ih i dalje imati. Ali Bogorodica me čuva u svojem srcu. Ja više ne mogu živjeti bez Međugorja i Jeruzalema. Svake godine moram biti u Međugorju i Jeruzalemu. Jer to je za mene vjera. Ovdje imam vjeru, blagoslov i milost - zaključio je svećenik Leonid.
Treću tajnu svi znaju
Gospa je svakome od vidjelaca povjerila tajne koje se odnose na budućnost čovječanstva, Crkve, Međugorja i vidjelaca osobno. Onima kojima se više ne ukazuje svakodnevno, povjerila je svih deset tajni, a ostalima devet. Obvezani zavjetom šutnje, vidioci o njihovu sadržaju nipošto ne žele govoriti, ali kažu: “I da želimo, ne možemo. Kao da nam je jezik zavezan”. Sve tajne dogodit će se u točno određeni dan i vrijeme te se ne mogu poništiti. Jedino se molitvom i postom mogu ublažiti.
Prva i druga tajna zapravo će biti prethodne opomene, posebni znaci diljem svijeta i upozorenje koji će najavljivati događaje, što će dramatično utjecati na svjetsku povijest. Potvrdit će svijetu da se Gospa ukazivala u Međugorju i da su vidioci govorili istinu.
Treća tajna povjerena je svim vidiocima. Radi se o trajnom znaku koji će Gospa ostaviti na Brdu ukazanja. To će biti velik, neuništiv, opipljiv znak za koji će biti jasno da ga ljudska ruka nije mogla načiniti. Nakon njegove pojave, tvrdi se, nitko više neće sumnjati u autentičnost Gospinih ukazanja na zemlji. Pojavu velikog znaka na Brdu ukazanja pratit će mnoga ozdravljenja i čudesni znaci koji će svijet upozoriti, opomenuti i potaknuti na obraćenje.
Vidjelica Mirjana kaže: “Kad se pojave znaci, mnogi će se ljudi obratiti. Svima koji su otvoreni Duhu Božjem bit će jasno da je Bog uistinu ovdje i da prebiva među nama ljudima. Gospa poručuje da se ljudi obrate prije pojave ovoga znaka jer kad se dogodi obećani znak, mnogi će trčati gore i moliti milost oproštenja, ali za njih smilovanja neće biti”.
Četvrta, peta i šesta tajna tiču se osobnih života vidjelaca i šireg područja Međugorja.
Sedma, osma, deveta i deseta tajna odnose se na budućnost čovječanstva i tiču se svih ljudi.
Svećenik će objaviti tajne
Ove tajne bit će najvjerojatnije potresni događaji koji će uzdrmati svijet i biti poziv mnogima da se obrate. Prema kazivanju vidjelaca, deveta i deseta tajna doista su jako teške. One su neizbježna kazna za grijehe svijeta. Kad su čuli njihov sadržaj, neki vidioci toliko su bili uplašeni da su zaplakali.
Uz sedmu tajnu vezana je jedna zanimljivost. Prije se tumačilo kako je ostvarenje te tajne otklonjeno zahvaljujući potpunom odazivu mještana i hodočasnika onome što je Gospa preporučivala i molila, no prema Mirjaninu kazivanju, otklonjen je samo dio tajne pa se taj dio nikad neće ostvariti, ali ostatak tajne neće biti poništen.
Iako se ne zna kad će se tajne objaviti, na temelju onoga što je Gospa rekla Mirjani može se nagađati. Naime, vidjelica Mirjana, prema onome što joj je Gospa naložila, samostalno je odabrala svećenika od povjerenja kojemu će, kad dođe vrijeme, povjeriti tajne. On ih potom treba objaviti svijetu. Mirjana je odabrala fra Petra Ljubičića, rođenog 1946. godine, koji je zbivanja u Međugorju pratio od početka.
- Kad će to biti, ne znamo. Slutimo da smo tome svakim danom sve bliži. Činjenica jest da je danas sve u krizi. Svašta se događa. Previše je nezadovoljstva i nevolja svake vrste. Poruka svake tajne mogla bi biti: ‘Vrijeme je ozbiljno. Poradite na svome spasenju. Budite pripravni svakog trenutka susresti se s osobnim i živim Bogom’ - rekao je fra Petar. Kako će je predočiti javnosti, još ne zna, ali je siguran da će se poruka brzo proširiti jer će se za to brinuti Djevica Marija.
– Eto, kad kucne čas, na pergamentu će sadržaj prve tajne biti vidljiv i mojim očima, a poslije sedam dana i očima svih ostalih ljudi. Tako će se to ponavljati sve dok svijet ne dozna svih deset tajni i ono što će one donijeti - rekao je fra Petar.