Ja sam Damir Lehanka iz Petrinje. U našoj ulici 70 posto krovova je uništeno. Grijemo se u autima. Čuvajte se, ljudi, počeli su krasti. Susjedu je netko s pajserom razvalio vrata. Mi Petrinjci smo najjači. Malo me emocije tuku, ali nema veze. Spavamo u autima, svako malo palimo grijanje, kaže nam emotivni Petrinjac.
Pogledajte video: Emotivni Petrinjci
Na kući su mu srušeni dimnjaci.
- Vidjet ću gdje ću, ne smijem unutra dok ne dođu statičari. Došao sam ovdje u Crveni križ po malo hrane. Pripremit ćemo malo konzervirane hrane, danas je ipak Stara godina. Napravit ćemo neki gulaš. I da, šampanjac ćemo popiti. Ostao je u dnevnom boravku, moramo ga popit dok se ne pokvari - kaže Damir.
'Ovo je kao u ratu, idemo opet ispočetka'
Ispred prihvatnog centra gdje Crveni križ dijeli namirnice pričali smo s Petrinjkom Ivanom.
Nije izdržala.
Zaplakala je.
POGLEDAJTE EMOTIVNE ISPOVIJESTI PETRINJACA:
- Ja sam Ivana Krpačić iz Petrinje. Kuća nije toliko oštećena s vanjske strane, unutra jest. Ne smijemo ni blizu jer je susjedova kuća jako oštećena. Četvero nas je, djeca su odrasla, volontiraju ovdje. Noći provodimo u autu u dvorištu kod mame sedam kilometara dalje. Palimo auto svako malo da se ugrijemo. Izdržat ćemo, morat ćemo. Što nam najviše treba? Deke. Ljudima trebaju šatori i kamp kućice. Krađe? Da, stalno pazimo na kuću jer su počele pljačke. Ne znamo tko krade, policiju nismo zvali. Kako dalje? Ne znam, ne znam... Ovako je bilo za vrijeme rata. Ma bilo je gore. Kuća je bila skroz srušena. Ovo je sad drugi put da krećemo ispočetka. Teško ovo izdržavamo. Emocije su prevelike. Hvala svima koji su došli i pomažu jer ovo su scene koje su... Ne znam, nikad se neće izbrisati - rekla nam je Ivana.