Pročitala sam sve što ste dostavili i slabo mi je od toga. Optuženikova bivša partnerica, a i roditelji, obratili su vam se u više navrata krajem siječnja, iznijevši zabrinutost kako smatraju da Rafajac nije opasan samo za sebe, već i za okolinu. Također ste bili upoznati da je on još 2018. bio hospitaliziran u psihijatrijskoj ustanovi na Rabu. To što ste izašli na teren i poljubili vrata nije izvid. Izvidom se nešto utvrđuje, pa ako treba i 10 puta izaći na teren. Niste obavili posao kako treba i odgovornost leži na vama i bolesniku, odrješito je zaključila sutkinja Ika Šarić u srijedu na suđenju Branku Rafajcu.

On je optužen za teško ubojstvo maloljetnice (16) s Malog Lošinja sredinom veljače ove godine.

Riječi sutkinje Šarić snažno su odjeknule i podsjetile na njene brojne presude u nekim od najkompleksnijih slučajeva u hrvatskom pravosuđu u zadnjih 20 godina.

Slučaj riječkog Psiha - dosudila mu 40 godina zatvora za brutalno ubojstvo

Što god netko učinio, ne zaslužuje da ga se likvidira na način kako su smaknuti Đani i Benito Vukoša te Mirjam Švaljek, obratila se sutkinja Ika Šarić optuženicima Ivanu Dvorskom (22), Luki Obrovcu (23) i Reneu Ljubojeviću (22) u lipnju 2008. nakon čitanja presude. Dvorski je tada osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora, za hladnokrvno trostruko ubojstvo, razbojništvo i dovođenje u opasnost ljudi i imovine nakon zapaljenja stana na riječkoj Vežici.

Obrovac je osuđen na 8 godina dok je Ljubojević kažnjen sa 6 godina zatvora. Njima je u prilog išla izmjena optužnice, po kojoj se više ne terete za ubojstvo već samo za razbojništvo i pomaganje Dvorskome nakon počinjenja kaznenog djela. Za pomaganje i prikrivanje kaznenog djela dosuđena im je oslobađajuća presuda jer, kako je rekla Šarić, za to nije bilo dokaza. Sva su trojica krivi jer su na nagovor Dvorskog otišli u stan Đanija Vukoše s namjerom da naplate dug.

Razradili su plan i podijelili uloge. Uz upotrebu oružja, pištolja kojeg je dao Obrovac, imali su namjeru oteti novac. Žrtve su smaknuli jer je Đani pružio otpor, a Mirjam i Benito su u tom trenutku vidjeli napadače.

Dvorski je Mirjam i Benita likvidirao hicima u glavu, a Đanija u glavu i srce.

- Neki su govorili da im je žao žrtvi. Da im je uistinu žao, tada bi rekli sve što se te kobne noći događalo i pružili maloj Mirjam i njenoj majci mir - rekla je Šarić, misleći pritom na Obrovca i Ljubojevića te im se obratila riječima:

- Majka je izgubila svoje dijete jer ste vi bili tamo. Dvorski ne bi sam otišao, ali s njime ste bili vi, jer trojica ste jači - obratila se Šarić Obrovcu i Ljubojeviću.

- A Dvorski, da i izdrži svaki dan od tih 40 godina, to tri života ne bi vratilo natrag - rekla je.

Osudila je riječkog kirurga Ognjena Šimića zbog mita

- Šimić je svjesno, ili ne,  zaboravio da je na sudu mnogo ljudi reklo da su dali novac  ili bili prisutni kad je netko  davao, da je to potvrđeno s  nizom dodatnih iskaza drugih  svjedoka među kojima su i  Šimićevi kolege liječnici, rekla je uz ostalo sutkinja Ika  Šarić i dodala da su svi  svjedoci ostali kod svojih tvrdnji i  to Šimiću čak rekli u lice i na  suočenju. Sutkinja je u obrazloženju presude naglasila Šimićevu bezočnost, njegova  uvjetovanja i besramno uzimanje novca ljudima mnogo  nižeg imovnog statusa od njegovog. Najgore je što je iskorištavao činjenicu da ti ljudi ne mogu birati jer su u životnoj opasnosti - rekla je sutkinja Šarić pri izricanju presude poznatom riječkom kardiokirurgu Ognjenu Šimiću 2008. godine.

Nepravomoćno ga je osudila na devet godina zatvora, no presudu Šimić nije čuo - na njeno izricanje nije došao jer je u to vrijeme već bio pobjegao u Sarajevo. 

Šimić je uporno tvrdio da je žrtva zahtjeva EU koja od Hrvatske traži da se obračuna s korupcijom, a tvrdnje svjedoka o davanju novca za operacije, kao i optužujuće iskaze kolega liječnika nazivao lažima. Ipak je procijenio da ne stoji dobro i da mu slijedi optužujuća presuda pa je nestao iz Rijeke

- Nema nikakve zavjere, nije  protiv njega radio bilo tko  od svjedoka iz ove afere. Oni  su samo rekli istinu - objasnila  je sutkinja i pitala  zašto Šimić  to nije spominjao u istrazi, a  ako je tako važno, to je tek  kasnije smislio kako bi konstruirao svoju obranu koja  nema nikakve podloge u činjenicama.

Ključni je svjedok u njegovu slučaju bila Ljerka Krajnović, poznata rukometašica, koja je kao pouzdanik snimila "pregovore" sa Šimićem o operaciji svoga oca. Osuđen je za osamnaest slučajeva primanja mita u iznosu od oko dva milijuna kuna , a optužbe o pranju novca su odbačene. Kasnije je Vrhovni sud potvrđujući Šimićevu krivnju za sve te slučajeve kaznu umanjio na pet godina, a istu je odluku potvrdio i Ustavni sud.

U međuvremenu potpisan je sporazum između Hrvatske i BiH o izručivanju bjegunaca i izdržavanju kazne pa je Šimić zatražio da kaznu odsluži u BiH. U dva navrata suđeno mu je pred Županijskim sudom u Sarajevu i oba je puta osuđen na dvije i pol godine zatvora, a tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Federacije BiH.

Šimić je 2012.  preminuo od infarkta u zatvorskoj jedinici otvorenog tipa na Igmanu,  gdje je izdržavao kaznu.

Presuda Norcu: 'U optužnici bi trebali biti svi koji su bili na sastanku'

Mirko Norac, prvi hrvatski general optužen za ratni zločin, 2004. godine kažnjen je s 12, Tihomir Orešković s 15, a Stjepan Grandić s 10 godina zatvora za ratni zločin nad srpskim i hrvatskim civilima u Gospiću '91. Sutkinja Ika Šarić, koja je predsjedala Sudskim vijećem Županijskog suda u Rijeci, kazala je da dokazi potvrđuju da je u jesen 91 "bez povoda i razloga" ubijeno najmanje 50 civila a u njihovom odvođenju i likvidacijama sudjelovali su pripadnici vojske i policije kojima su u Gospiću zapovijedali Orešković i Norac. 

Norac je  proglašen krivim jer je zajedno s prvooptuženim Oreškovićem "pripremao i realizirao" ubojstva civila na Pazarištu i Lipovoj Glavici. Norca se tereti i da je osobno ubio jednu stariju ženu dok mu je u pokušaju da ubije mlađeg muškarca zatajilo oružje.

Sutkinja Šarić kazala je da su na suđenju ključna bila svjedočenja pripadnika HV i policije bez obzira što "zbog straha i solidarnosti s optuženima nisu imali hrabrosti reći punu istinu".

Za Sudsko vijeće na suđenju su neosporno dokazana dva događaja - održavanje "smrtonosnog sastanka" 17.10.91. i na njemu dogovorene likvidacije civila koji "nisu sudjelovali u oružanoj pobuni protiv hrvatske vlasti".

- U optužnici bi trebali biti svi koji su bili na sastanku i sudjelovali u likvidacijama. Zašto nisu, to nije pitanje ovog suda vec državnog odvjetništva - rekla je Ika Šarić. Dodala je da su osim težine kaznenog djela u obzir uzete i okolnosti u kojima je počinjeno, početak napada JNA i srpskih pobunjenika na Hrvatsku, Norčeva mladost, zdravstveno stanje Grandića i Oreškovića.