U veljači 1970. godine moj najbolji prijatelj s kojim sam se upoznao u vojsci i s kojim sam proveo dvije godine na Dedinju u Beogradu, pošli smo zajedno kući. Vlakom smo stigli u Daruvar, gdje smo se rastali. Ja sam otišao u Hercegovac, a on je nastavio put ka Sloveniji gdje je živio. Bili smo poput rođene braće. Zapisao sam adresu u notes – kazao nam je Marinko Žutina (67) iz Hercegovca. No Marinko je slučajno zametnuo notes i izgubio prijateljevu adresu. Pronašao ga je tek nedavno. 

Danijel Valek se u međuvremenu preselio, no to Marinka nije spriječilo da se baci u potragu i konačno dogovori ponovni susret sa starim prijateljem.

- Kad sam nazvao javila se njegova žena i zbog mog hrvatskog jezika dala telefonsku slušalicu Danijelu. Odmah sam mu prepoznao glas i upitao je li harmonika živa – prepričava uzbuđeni Marinko i objašnjava kako je dvije godine mlađi Danijel u vojsci imao pomalo povlašteni status zahvaljujući tome što je dobro svirao harmoniku. Naime, oslobodili su ga nekih dužnosti u gardi ondašnjeg predsjednika J. B. Tita koja je u ono vrijeme bila elitna vojna postrojba. 

Nakon brzog dogovora uslijedio je susret u Hercegovcu, 44 godine nakon rastanka u Daruvaru. Valek je sa suprugom došao u posjetu prijatelju, koji ga je cijeli dan s nestrpljenjem čekao, i na svaki zvuk automobilskog motora trčao pred kuću. Nakon par suza radosnica obišli su Daruvar, Pakrac, Garešnicu i Lipik te se napričali o minulim godinama i lijepim uspomenama.

Još nešto im je ostalo zajedničko. Marinko i Valek su očevi po jednog djeteta i imaju po dvoje unučadi. Djeca se nisu upoznala, ali će vjerojatno za sljedećeg susreta koji je zakazan u Orehovoj Vasi kod Maribora.