Cijeli doček ispao je vrlo spontano, iako smo već nakon utakmice s Kanadom odlučili da nešto moramo napraviti, da naš Joško to zaslužuje. Htjeli smo mu pokazati da ga cijenimo i volimo, kao i on nas, i dočekali bismo ga isto bez obzira na to kakav bio ishod. Ova bronca je samo šlag na torti, rekli su nam Joškovi susjedi Marko Đurđević i Slavica Relković nakon što su svojem heroju ulice u zagrebačkom naselju Kerestinec organizirali mali kvartovski doček. U Kerestinec se obitelj Gvardiol doselila prije dvije godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Doček Joška Gvardiola
Naši sugovornici kažu nam da svi susjedi u njihovoj ulici za obitelj Gvardiol imaju samo riječi hvale - skromni, pristupačni, iskreni i dobrodušni, baš onakvi kakav je i Joško, bio na televiziji ili u njihovoj ulici.
Prije četiri godine Joško je na televiziji gledao doček u Zagrebu, a sad je i on bio dio toga. Iako do posljednjeg trenutka susjedi nisu znali hoće li i kad Joško doći doma, njegova majka prenijela im je sretnu vijest da uskoro dolaze..
- Već prije kupili smo vatromet i baklje, a s njegovom majkom dogovorili smo da nam javi hoće li doći tu večer jer nismo znali kakvi su mu planovi. I kad je javila da dolazi, svi smo se odmah okupili, nitko nije razmišljao o hladnoći - kaže nam Marko, a Slavica nam je ispričala kako su tekle pripreme za takav spontani, no opet fantastični doček Gvardiola.
- Bez obzira na sve, u nedjelju prije podne odlučili smo napraviti i veliki transparent. Zapravo smo sve rekvizite za doček morali realizirati u doslovce desetak minuta. Ja sam imala viziju kako to napraviti. Uzeli smo plahtu, a moja djeca su printala slova. I onda je bio problem na što ćemo objesiti taj transparent. Ništa, odi, traži dasku, lojtru, što god, samo da ga možemo prikačiti na nešto. Nakon toga morali smo brzo pronaći trgovinu da bismo kupili balone u obliku brojeva '2' i '0', jer je njegov broj 20 - govori nam Slavica, koja ga je s obitelji prvo dočekala i u Frankopanskoj ulici.
- Kad smo bili na dočeku, vidio nas je i mahnuo i to nam je već bilo dosta. A nakon toga ništa, žuri kući realizirati sve što smo planirali. Brzo vadi lojtre, transparent... Kako je bio mrak, drugi susjed je izvadio reflektore, razvlačio kablove... Kad je napokon stigao u Kerestinec, srce nam je bilo veliko k'o kuća. Čak nas je pitao jesmo li ga dugo čekali jer su malo kasnili. No nama je bilo najvažnije da smo mi njega dočekali, i čekali bismo ga koliko god bi trebalo. Vidjelo se da je bio baš sretan - kaže nam susjeda Slavica.
- Zvali smo ga da nam se još malo pridruži u slavlju. To je bilo kod susjeda, imali smo kobasice, kuhano vino... No Joško je imao drugih planova. Mi smo nastavili feštati. Ali ne, nije bilo u garaži - kaže nam Marko.