Na Pomorskom fakultetu u Splitu otvoreni su 'Planetarij' i studentska kantina, izgrađeni uz pomoć Sveučilišta u Splitu, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, tvrtki Plovput i Lučke uprave Split, piše Dalmacija Danas.
Otvorenjem se obilježilo 60 godina postojanja fakulteta, a Split je ponovnom dobio 'Planetarij' nakon 28 godina. Otvorila ga je Marijana Kedžo Miškić, supruga kapetana Dina Miškića, koji je u rujnu nestao nakon potonuća broda Bourbon Rhode.
Supruga Marijana bila je kuma 'Planetarija', a otvorila ga je zajedno s rektorom Sveučilišta u Splitu prof.dr.sc. Draganom Ljutićem, dekanom Pomorskog fakulteta prof.dr.sc. Perom Vidanom i u društvu župana Blaženka Bobana, gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, direktora tvrtke Plovput doc. dr. sc. Mate Perišića i ravnatelja Lučke uprave Split doc. dr. sc. Vice Mihanovića.
'Planetarij' će služiti za obrazovanje studenata u predmetu Astronomske navigacije, a bit će otvoren i za učenike srednjih i osnovnih škola.
Otac Dine Miškića: Iz Bourbona se više ne javljaju...
Uragan pete kategorije Lorenzo zahvatio je brod kapetana Dina 26. rujna, oko 1200 nautičkih milja od otoka Martiniquea na Karibima, usred Atlantskog oceana. Na brodu je bilo 14 članova posade.
Valovi su, prema posljednjim SOS porukama kapetana Dina, bili visoki preko deset metara. Trojica mornara su pronađena živa, četvorica mrtva, a sedmorica su nestala u oceanu sa svojim kapetanom.
Bourbon Rhode bio je u vrlo lošem stanju na suhom doku, no ipak je isplovio.
Nadu su bile probudile signalne rakete koje su uočili s broda ALP Striker kad je već potraga bila prekinuta, ali nikad nije otkriveno tko ih je i zašto ispalio. Ponovno aktivirana, višednevna operacija nije dala nikakvog rezultata.
- Nikad ništa nismo doznali o tim signalnim raketama, ni tko ih je ispalio ni ništa. Iz tvrtke nam ništa ne govore, više uopće ne zovu - rekao nam je nedavno Mario Miškić, koji je danima iščekivao poziv iz Bourbona.
VIDEO: Prekinuli potragu za hrvatskim kapetanom
Strepio je od zvonjave u trenutku kad su pronašli četiri tijela sinovih kolega.
- Meni je teško, ali materi i ženi je najgore. Teška tuga i gotovo. Posjećuju nas mještani, dođe njih 4-5 svakodnevno, proćakulamo da nisam sam... Ma da vam iskreno kažem, misec i pol dana nisam brod odrišija, nisam mogao od tuge. Govore mi ljudi da moram na more, da odem na lignje, da ne stojim kući. Tek prije 15 dana sam ih poslušao - rekao nam je kapetanov otac.