Izlazak na intervencije na ulicu dok ne stigne Hitna, odlasci u kućne posjete i izvan radnog vremena, dostupnost na mobitelu, bez obzira na doba dana, hitni zahvati u ordinaciji i vrata te ordinacije koja se niti jedanput nisu zaključala od početka epidemije. Sve to imaju pacijenti obiteljskog liječnika dr. Vitomira Jadrejčića (62) iz Buja, koji je za njih, jednom riječju – superdoktor.
Uvijek nasmijan
Ovaj liječnik je na godišnjem odmoru posljednji put bio 2013. godine, jer, kako kaže, svojih 1890 pacijenata nema kome ostaviti. Ordinacija mora raditi, a zamjenu je nemoguće pronaći.
Dr. Jadrejčić ordinaciju ima punih 37 godina, i mnogo je više od obiteljskog liječnika koji piše uputnice i recepte. Njegova je svakodnevica mnogo turbulentnija, a tako je bilo i na dan kad smo došli na dogovoreni razgovor s njim.
Netom prije zazvonio nam je mobitel – dr. Jadrejčić javlja da je na drugom kraju grada sa sestrom Marijom Buršić i vraća se uskoro. Odjurili su pomoći čovjeku kojemu je pozlilo na ulici i biti s njim dok ne stigne ekipa Hitne iz Umaga.
Pogledajte video: Od ponedjeljka vrijede nove mjere
Dvadesetak minuta kasnije počinjemo razgovor u njegovoj ordinaciji, ali već je nova hitna situacija. U ordinaciju stiže čovjek kojemu se komad mesa zaglavio u jednjaku. Dr. Vito, kako ga na Bujštini svi zovu, rješava i to te za svaki slučaj upućuje pacijenta dalje u pulsku bolnicu. I tako je stalno. Dr. Vito pomaže svima i u svakoj situaciji.
- Ja sam ovdje cijeli svoj život. To su mi pacijenti, ali i poznanici. Nije mi problem odlaziti u kuće kad nekome zatreba pomoć, na mobitel me se stalno može dobiti, pozivom ili porukom. Često rješavam hitne slučajeve, imam i EKG u ordinaciji, pa nerijetko ovdje pripremam pacijente za transport u bolnicu – priča nam dr. Jadrejčić, koji to sve radi strpljivo i smireno te ističe da je smirenost pitanje karaktera, u poslu koji je odabrao još kao mlad i koji radi profesionalno i s empatijom.
Stalno u pogonu
I dok se u cijeloj Hrvatskoj mnogi ljudi tuže da ne mogu doći do svojih obiteljskih liječnika, koji su zaključali vrata ordinacija i ne javljaju se na telefon, dr. Vito od početka epidemije drži otvorenu ordinaciju i uvijek je dostupan.
K njemu se može doći bez problema, uz poštovanje epidemioloških mjera, naravno. Imao je i desetak pacijenata pozitivnih na Covid-19, koji su sada dobro, a nedavno je morao i u samoizolaciju jer je jedne subote, izvan radnog vremena, odjurio u kuću čovjeka koji je imao moždani udar kako bi bio s njim dok ne stigne Hitna.
Tom je čovjeku u bolnici potvrđen Covid-19, pa je dr. Jadrejčić završio u samoizolaciji. Test se na kraju pokazao lažno pozitivnim, što je trajanje samoizolacije skratilo na tjedan dana. A odmah potom dr. Vito je ponovno bio u svojoj ordinaciji, ne dopuštajući da epidemija bude prepreka koja bi mogla zakinuti njegove pacijente.
A da obiteljskim liječnicima nije nimalo lako, kao i da ih kronično nedostaje, znamo već godinama. Problem je osobito izražen u manjim sredinama, gdje su zbog nedostupnosti ostale zdravstvene zaštite upravo obiteljski liječnici od ključne važnosti pacijentima. No zakoni su im nametnuli obvezu da više budu administratori nego medicinari, na što godinama neuspješno upozoravaju.
Na granici pucanja
Ujedno, zbog svih poteškoća s kojima se susreću, mladim liječnicima nije privlačno odlučiti se za ambulantu obiteljske medicine, pa je takvih doktora sve manje. Oni koji rade imaju mnogo pacijenata i, ako su im ambulante u manjim mjestima, često su osuđeni na rad bez bolovanja i godišnjih odmora. Jer zamjenu je u takvim slučajevima praktički nemoguće pronaći.
Mnogi obiteljski doktori već su i ostvarili pravo na mirovinu, no i dalje rade jer nema nikoga tko bi preuzeo njihove pacijente. Prije tri mjeseca pisali smo o dr. Slavici Vrtarić iz Đakova, koja je kao onkološki bolesnik išla na 50 kemoterapija i 30 zračenja, a cijelo to vrijeme radila je jer nije bilo nikoga da je mijenja. Njezin slučaj nije usamljen, ovakvih primjera ima po cijeloj državi.
Prema službenim podacima, imamo upola manji broj obiteljskih liječnika na 100.000 stanovnika nego što to ima Europska unija. Zbog toga ni ne čudi što je problem s obiteljskom medicinom došao do točke eskalacije, to više što će u sljedećih pet godina u mirovinu otići 500 liječnika obiteljske medicine, a pritom ih neće imati tko zamijeniti.