Naša šefica nam je idejom o obnovi ovih prostorija ubrizgala injekciju života. Ustvari, nikad nismo letargično stajale i čekale da nam nešto padne s neba, ali ovo nam stvarno pojačava volju za životom, priča Kata Bradić (65). Ona je s prijateljicom Radmilom Špekić (68) dovodila u funkciju donedavno potpuno zapuštene prostorije te brusila ulazna vrata.
- Još bismo i brže bile da je pored nas neki mladić od pedesetak godina - dobacuje Radmila. Jedini muškarac koji svakodnevno radi s njima je Đuro Golub (67). Za njega njegove "djevojčice" kažu da je "neumoran plesač jer tijekom noći ne radi stanku i tri puta presvuče košulju”!
- Mogu vam reći da uživam s njima. Osjećam se kao cvjetić, uzgajaju me i zalijevaju svaki dan. Milina - priča Đuro, kojeg smo zatekli na brušenju parketa.
Marija Budak (76) najstarija je "obnoviteljica" , a zadaća joj je - kuhati kavu. Kaže da na dan pripremi i do 30 velikih lončića. Mariju Beretić (75) zatekli smo u nošenju teških fotelja. Jedna prostorija je bila puna potpuno crnih, flekastih stolaca, fotelja, crnih stolova... Užas! Danima se bavim samo time. Osposobila sam već 60 stolaca i fotelja, koje su sad kao nove. Meni za ovo što radim ne treba nikakav honorar, uživam u poslu i druženju - priča.
Marija Sužnjević (66) najviše je "kriva" za zbivanja u sjedištu Matice umirovljenika u Osijeku.
- Meni kao ženi smeta ova zapuštenost! Ni u starijim godinama žene se ne žele zapustiti i izgledati ružno. Zašto bi onda i prostor u kojem kanimo provoditi dosta vremena bio zapušten?! U dva tjedna smo iz prostorija iznijeli tri kamiona puna šute. Trebalo je obrusiti te oprati i obojiti 20 prozora, koji vjerojatno ni ne pamte da su nekad imali boju na sebi. Rušile smo pregrade, brusimo parkete, postavlja se izolacija...
- Na izravnim radovima angažirano je 20-ak umirovljenica i dva umirovljenika - pojašnjava nam Marija Sužnjević.
Prema prvim procjenama, aktivnim će angažmanom uštedjeti najmanje 20.000 kn.
- U osječkom ogranku Matice umirovljenika je 4500 članova. Kad završimo sve radove, ovo će biti umirovljenički centar. Postavit ćemo pikado, strunjače za tjelovježbu, jednu prostoriju ćemo opremiti računalnom opremom, na kojoj ćemo organizirati tečajeve informatike... Znate, kad smo krenuli sami u ovu obnovu, držali smo se slogana da ‘umirovljenici moraju sve znati’. I kad sve bude gotovo, bit ćemo sretni jer ćemo svi biti zajedno - zaključila je neumorna Marija Sužnjević.