To je nešto što nas koji radimo sa žrtvama ne začuđuje, to je jedna statistika s kojom smo mi suočeni - da takve žrtve najčešće nemaju potporu obitelji i okoline, kazala je za N1 pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
- Najčešće je dinamika da se žrtva kroz naš sustav osjeća nedovoljno zaštićenom i da nema dovoljno potpore da se sve izvede do kraja. Mi monitoriramo rad državnih institucija: na koji se način djelovalo, je li se promptno djelovalo, je li ozbiljno shvaćena svaka prijava žrtve, hoće li počinitelj biti pravodobno sankcioniran - kazala je pravobraniteljica.
Istaknula je da se na primjeru Tomaševića koji su javne osobe mogu vidjeti svi propusti svih dionika kada se radi o obiteljskom nasilju, i policije i DORH-a i pravosudnog sustava.
- Pravosudni sustav je izricao mjeru nepribližavanja, a osobe žive u istoj stambenoj jedinici. Nije izrekao udaljavanje iz stambene jedinice. Upitna je primjerice i učinkovitost socijalnog sustava koji je trebao pružiti psihosocijalnu zaštitu osobi koja evidentno nema nikakvu potporu. Upitno je kako će DORH reagirati nakon povlačenja optužbi. Imali smo slučaj gdje je DORH nakon povlačenja optužbi od strane žrtve, protiv jednog uglednika u jednoj županiji, odustao od progona - kazala je Ljubičić.
Ističe kako se postupak protiv Alojza Tomaševića treba nastaviti. Podsjetila je i na Istanbulsku konvenciju koja inzistira da u ovakvom vidu nasilja državne institucije preuzmu progon, a ne da žrtva pokreće optužbe.
- Odnos moći nije jednak, ne govorimo o ravnopravnim partnerima, govorimo o iskorištavanju pozicije moći - istaknula je Ljubičić.