Jedina je tijekom čitave 2000. živjela u kući u Palovcu, imala je pristup do škrinje, dovoljno vremena da stavi tijelo u škrinju i zalijepi poklopac kako bi se osigurala da se ne otkrije (ne)djelo. Samo je njezin otisak prsta nađen na crnoj vreći koja je bila zavezana prema glave Jasmine Dominić. Ovo su, između ostalih, ključne činjenice kojima se varaždinski sud vodio nepravomoćno osuđujući Smiljanu Srnec za ubojstvo sestre.
Podsjetimo, Županijski sud u Varaždinu je krajem lipnja objavio nepravomoćnu presudu kojom je Smiljanu Srnec proglasio krivom za ubojstvo seste Jasmine te joj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na presudu ima pravo žalbe.
Kojim se sve argumentima sudsko vijeće vodilo pri odlučivanju sudac Tomislav Brđanović opširno je obrazložio na 50 stranica. Anonimizirana presuda objavljena je na stranicama varaždinskog suda nakon što su je sve stranke zaprimile.
S obzirom na opširnost dokazne građe i broj spornih odlučnih i važnih činjenica predsjednik sudskog vijeća podijelio je razloge u nekoliko cjelina: pronalazak tijela žrtve, utvrđivanje uzroka smrti, vrijeme počinjenja djela, počinitelj, pravna ocjena i izbor vrste i mjere sankcije, odbijanje dokaznih prijedloga, izdvajanje dokaza.
Među činjenicama koje su nesporno utvrđene tijekom postupka je i ona da su ukućani u domu optuženice otvorili škrinju 15. veljače 2019., razrezavši gumu između poklopca i tijela škrinje, da su ispod poklopca ostavili daščicu preko noći do 16. veljače 2019., kada su svjedoci Katarina Dominić Srnec, najstarija kći optuženice i njezin izvanbračni suprug David Balent nastavili s pražnjenjem škrinje i otkrili mrtvo tijelo žene.
- Nakon pronalaska mrtvog tijela u škrinji u vlastitoj kući optuženica, njezina kćer i njezin izvanbračni suprug obavještavaju supruga optuženice o pronalasku, sklanjaju mlađu djecu optuženice, a optuženica poziva policiju i to svjedoka policajca iz Čakovca u 12,05 sati. U to je vrijeme već ekipa Hitne pomoći obavijestila svoju centralu i dispečer Hitne pomoći je obavijestio policiju o vijesti o pronalasku mrtvog tijela - navodi dalje sudac Brđanović.
U svojoj obrani Smiljana navodi kako je bio zajednički dogovor da se škrinja makne i to zato jer je bila stara i nefunkcionalna, dok u daljnjoj verziji, naknadno izloženoj na raspravi 25. lipnja 2020., navodi kako je ona osobno zvala i dogovorila odvoz škrinje za ponedjeljak 18. veljače 2019. Taj njezin iskaz sud nije prihvatio kao vjerodostojan prikaz događaja.
Svjedokinja Nada Sabol, ujna optuženice iskazivala je da su nekoliko dana prije pronalaska tijela u škrinji kod nje došli Katarina Dominić Srnec i David Balent. Katarina je govorila da imaju visok račun za struju, te da moraju iz kuće izbaciti staru škrinju, da to samo troši struju. Katarina joj je rekla da će u subotu po škrinju doći oni koji skupljaju otpad po selu, da su njega već naručili. Nije spominjala tko je naručio odvoz.
- Oboje svjedoka daju podudarni iskaz u pogledu potrošnje struje u kući, protivno onome što je o razgovoru od tog tjedna iskazala Nada Sabol, ne sjećaju se kada su kupljene pločice koje su se trebale postaviti na dijelu hodnika gdje se nalazila škrinja. S druge strane oboje se sjećaju da su se o uklanjanju škrinje dogovorile optuženica i njezina majka i da je odvoz dogovoren za ponedjeljak 18. veljače 2019. Navedeno, uz činjenicu da je iskaz oboje svjedoka protivan iskazu svjedokinje Nade Sabol, ukazuje da se radi o iskazima koji su usmjereni na pogodovanje optuženici te ih sud ocjenjuje neuvjerljivim i nevjerodostojnim - stoji u presudi.
Nakon što je kod društva Sancta Domenica, koje su oboje spominjali, provjereno da li postoji bilješka o takvom dogovoru s nekim iz obitelji Dominić Srnec i negativnog odgovora, Smiljana iskazuje da je u stvari dogovor bio s drugim društvom i obrtom koji se bave prikupljanjem i odvozom EE otpada na području Međimurja.
POGLEDAJTE VIDEO Suđenje Smiljani Srnec
Naime, na raspravi od 25. lipnja 2020. Smiljana je dopunila svoju obranu odgovarajući na pitanja branitelja tko je nazvao, odnosno tko je naručio odvoz škrinje. Ispričala je da je ona osobno prvo zvala na besplatni broj, a onda su je uputili dalje.
Posljednji razgovor bio je u petak, negdje poslijepodne, čega se sjeća, jer kako je škrinja bila puna leda i nije znala da li će je stići odlediti do subote, gospođa sa kojom je razgovarala rekla je optuženici neka samo polako to odlede i isprazne pa su odvoz dogovorile za ponedjeljak. Sjeća se da je zadnji poziv bio s mobitela, a za prvi poziv nije sigurna da li je bio s fiksnog ili mobilnog telefona. Sud je tad odbio zatražiti podatke od druge dvije tvrtke koje se bave sakupljanjem elektroničkog otpada na području Međimurja smatrajući taj dokaz nevažnim.
Kada se iskazi svjedoka povežu sa sadržajem škrinje utvrđenim tijekom očevida i vrećicama s jagodama i višnjama na kojima stoji datum 1. i 9. 6. 2000., odnosno 3 i 6. 6. 2000., kao i nalazom i mišljenjem vještaka Josipa Škavića, sud smatra da je žrtva nesumnjivo ubijena u ljeto 2000.
- Naime, oznake na vrećicama s voćem u škrinji pokazuju da je voće smrznuto početkom lipnja 2000., a poznato je kako se na smrznutoj hrani označava vrijeme smrzavanja i sadržaj vrećice radi praćenja vremena do kojega se određena hrana treba potrošiti. Stoga navedene oznake jasno upućuju na vrijeme kada je to voće smrznuto, a posredno i na činjenicu da je nakon smrzavanja voća početkom lipnja 2000., u škrinju stavljeno tijelo žrtve neutvrđenog dana u ljetu 2000. i da su te vrećice s smrznutim voćem, uz drugu smrznutu hranu stavljene na tijelo žrtve radi prikrivanja. Ovo nije proturječno iskazima svjedoka - obrazlaže sud.
Dio iskaza Katarine Dominić Srnec o tome da se sjeća da je vidjela optuženicu i žrtvu kako stavljaju poklone za Svetog Nikolu kada se probudila u noći i povezivanje ove tvrdnje s zaključkom da se radilo o prosincu 2000. za sud je suprotna sadržaju svih izvedenih dokaza koji se odnose na vrijeme posljednjeg viđenja žrtve i time neuvjerljiva.
- Prema prijavi nestanka žrtva je posljednji puta kontaktirala s roditeljima u kolovozu, svjedoci su je posljednji puta vidjeli u razdoblju od svibnja do rujna 2000., a svjedokinja, koja je u vrijeme prosinca 2000. imala 4 godine, pamti taj događaj i iskazuje o istome. S druge strane svjedokinja ne pamti i ne iskazuje o događajima iz bliske prošlosti u vrijeme pronalaska tijela, izbjegava odgovore na pitanja o sadržaju razgovora s Nadom Sabol pa navedeno upućuje na selektivno iskazivanje. I navedena činjenica da je poklopac škrinje zalijepljen tako da nitko ne može tako lako otvoriti škrinju i vidjeti sadržaj, ukazuje kao indicij, na zaključak da su svi predmeti i tijelo koji su zatečeni u škrinji stavljeni istovremeno. Točnije, navedeno upućuje da je tijelo stavljeno u škrinju, a potom po njemu smrznuta hrana, počinitelj je zalijepio poklopac, nakon čega se ova škrinja prestala koristiti u domaćinstvu, iako je ostala uključena sve te godine od ljeta 2000. do 15. veljače 2019., gotovo punih 19 godina. Navedeno jasno ukazuje na cilj koji je optuženica kao počinitelj htjela ostvariti, da nitko ne može jednostavno i slučajno iz znatiželje ili potrebe otvoriti škrinju i da je na taj način dodatno nastojala prikriti svoje nedjelo - navodi se u obrazloženju.
Prema mjestu gdje je leš pronađen, stanju u kojem je pronađen i mišljenju vještaka Škavića da je od usmrćenja pa do smještanja leša u škrinju moglo proći 3 do 4 sata, sud je utvrdio da je žrtva ubijena u kući u Palovcu.
U kući je jedino čitavo vrijeme 2000. godine boravila optužena, što je utvrđeno izvan svake sumnje. Obrana zaobilaznim putem i posredno, smatra sud, nastoji ukazati da je otac Martin Dominić osoba koja je u obitelji bila nasilna, ukazujući na kaznene i prekršajne postupke s elementima nasilja.
POGLEDAJTE VIDEO Ispovijest Smiljanine cimerice iz ćelije
Naime, Martin Dominić je zbog nanošenje teške ozljede osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci, uvjetno na 1 godinu. Nastavno na taj kazneni postupak vodio se i parnični postupak za naknadu štete u kojemu je oštećeni tražio iznos od 4.300.000 HRD. Taj postupak je okončan presudom od 12. siječnja 1993., no zbog proteka vremena nije poznata vrsta presude i što je odlučeno.
Osim toga, Martin Dominić je sudjelovao u fizičkom sukobu u Buzetu 15. travnja 2000., zbog čega je policija protiv njega podnijela prekršajna prijava zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Konačno, prema podacima PU međimurske zabilježeno je i nasilničko ponašanje u obitelji Martina Dominića 29. studenog 2003. na štetu optuženice, njezinog supruga i kćeri, pri čemu je Martin vikao i vrijeđao optuženicu i udario je otvorenom šakom u predio uha.
- Iako navedeni podaci govore o događajima u kojima je Martin Dominić bio nasilan, činio kaznena djela i prekršaje, sve navedeno nije dovoljno za zaključak da bi počinio predmetno kazneno djelo, pogotovo jer nema izravnog dokaza da bi on mogao biti počinitelj. S druge strane u prilog zaključka da je optužena počinitelj govori i izravni dokaz u vidu otiska prsta na vreći u koju je bila zamotana žrtva, a također i indiciji o boravku u kući s žrtvom, njezino ponašanje nakon smrti žrtve, održavanjem roditelja i drugih u zabludi da je žrtva živa, da se javlja samo njoj, da se nalazi na različitim mjestima, da će doći, ali ju je nešto iznenada spriječilo, prikazivanje da je sestra došla i kratko se zadržala, korištenje njenih osobnih dokumenata, koji su se nesporno nalazili u kući - nastavlja sudac.
Prema iskazima svjedoka samo je optuženica govorila da je u kontaktu sa sestrom, nakon što je ona evidentno već nestala, a kako je utvrdio sud, o tome je govorila roditeljima, rodbini i poznanicima, sama ili putem majke. Pokušala je prikazati kao da sestra dolazi kući, pričala o slijepom crijevu dečka zbog čega žrtva neće doći iz Francuske, otišla u Mađarsku s dokumentima žrtve, a koji su evidentno kasnije nađeni u sobi žrtve u kući u Palovcu isteklog roka važenja.
Iako je obrana prigovarala iskazu svjedoka Dražena Palfija s nekoliko aspekata, optuženica neodređenom argumentacijom govoreći da protiv nje iskazuju svjedoci koji se bave kriminalom, zlostavljači, alkoholičari, osobe koje su napustile obitelj i djecu, te nastojeći uvrstiti u dokaznu građu sadržaj službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima policije s ovim svjedokom, sve to nije bilo od utjecaja na ocjenu suda da se radi o vjerodostojnom iskazu svjedoka.
- Nemoguće je da taj svjedok zna za dokumente, govori o odlasku u Mađarsku i korištenju Jasminih dokumenata, da su dokumenti ostali kod kuće, ako se taj događaj stvarno nije dogodio. Događaj s odlaskom u Mađarsku s dokumentima žrve nužno je bio prije isteka valjanosti dokumenata. Tu informaciju svjedok jednostavno nije mogao znati ako nije prisustvovao događaju koji opisuje, ta činjenica nije bila javno poznata i objavljena - pojašnjava sud.
Način usmrćenja upućuje da je do udaraca u glavu žrtve težim tupotvrdim predmetom koji ima i brid i plohu došlo u vrijeme nekog opuštenog stanja žrtve, što ukazuje na zaključak da se radilo o postupanju "domaće osobe". To je, uz činjenicu da je optuženica jedina osoba koja je živjela u kući u Palovcu uz tijelo žrtve koje se nalazilo u škrinji punih 19 godina, a da nikome nije rekla tko se nalazi u škrinji, za sud značajan indicij da je upravo Smiljana počinila ovo kazneno djelo.
Na Smiljanu kao počinitelja, smatra sud, ukazuje i pronađeni trag otiska jagodice desnog palca na unutarnjoj vreći koja se nalazila na glavi žrtve.
- Trag je veličine od 14 do 16 mm, pa vještak dopušta mogućnost da je nastao i ako je osoba koja je baratala vrećom imala rukavicu na kojoj je oštećenje dovoljne veličine da ostavi otisak prsta. Tijekom očevida u navlaci za poplun nađen je komadić gumenog materijala roze boje, površine oko 1 cm2 nalik na vrh prsta gumene rukavice za kućanstvo. Vještak za daktiloskopiju označio je da se radi o fragmentu promjera oko 15 mm, pa kada se to usporedi s veličinom nađenom otiska, nameće se zaključak da je optuženica kod baratanja mrtvim tijelom nosila rukavice za domaćinstvo pri čemu se otrgnuo fragment s palca desne ruke dovoljne veličine da na vreći koja se nalazila na glavi žrtve ostavi otisak. Sud stoga ne prihvaća kao vjerodostojan prikaz događaja obranu optuženice u kojoj tvrdi da je taj sporni otisak prsta nastao na vreći kakvu je optuženica kupovala i koristila za potrebe domaćinstva - nastavlja se.
Motiv koji bi Smiljanu nagnao na ubojstvo sestre sud nije utvrdio ni na razini indicija.
Unatoč tome, izostanak motiva, smatraju, ne dovodi u pitanje zaključak suda o krivnji optuženice. Smiljana je i ranije znala biti nasilna prema Jasmini o čemu je svjedočio Boris Kocijan.
Niz svjedoka karakter optuženice i žrtve opisuju kao dijametralno suprotne, Smiljanu opisuju kao osobu usmjerenu prema cilju, koja ne preže od ničega da bi ostvarila svoj cilj.
Tako se svjedok prisjetio da je Smiljana otišla na praksu u školu iako se više nije školovala za to zanimanje. Konačno, protiv Smiljane je pravomoćno okončan kazneni postupak zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Iz presude u tom predmetu vidljivo je da je Smiljana lažno prijavila da ju opljačkala trojica nepoznatih počinitelja romske nacionalnosti i otuđili joj 3.620,00 kn i naušnice od bijelog zlata, svjesna da se navedeno nije dogodilo.
- Polazeći od radnji koje je optuženica poduzela, usmrćujući svoju sestru, skrivajući njeno tijelo, a nakon toga govoreći da joj se sestra javlja i poduzimajući radnje usmjerene na prikazivanje da je žrtva živa, to ponašanje može se uklopiti u utvrđenje vještaka psihologa o karakteristikama osobnosti optuženice, odnosno utvrđenje vještaka psihijatra o poremećaju ličnosti s određenim karakteristikama. Iz nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optužena prema karakteristikama svoje osobnosti osoba s crtama narcisoidnosti, nižeg praga tolerancije na frustracije, latentne agresivnosti, mogućih pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnosti, nedostatkom odgovornosti, površnom afektivnosti, projektivnosti, nepovjerljivosti i smanjene kritičnosti, a utvrđen je poremećaj ličnosti s dominacijom disocijalnih i narcističnih obilježja - analizira sudac.
S druge strane svi svjedoci opisuju žrtvu kao osobu koja je dobra, radišna, marljiva, s čime je u koliziji jedino činjenica da ni ona nije obavijestila roditelje o prekidu studija, odnosno da joj je status studenta prestao s 30. rujna 1999. jer se nije upisala u sljedeću školsku godinu. Između sestara, prema mišljenju suda, postoje karakterne razlike koje mogu objasniti njihov međusobni odnos, no ne u mjeri dovoljnoj kako bi se utvrdio motiv počinjenja ovog kaznenog djela.
Obrana je tijekom postupka ukazala na detalj na fotografiji fotodokumentacije obdukcije Jasminina mrtvog tijela na kojoj se na desnom kažiprstu ruke žrtve vidi vlas kose, s vidljivom kapljicom tekućine uz tvrdnju da se radi o sijedoj vlasi. Isto takotvrdili su da su forenzičari propustili izuzeti tu vlas i utvrditi kome pripada te da to ozbiljno dovodi u sumnju sve utvrđeno u ovom postupku.
- Prema sadržaju navedene fotografije doista je na slikama na kojima žrtva ima odrezane nokte i vidljiv trag tinte za uzimanje otisaka prstiju vidljiva vlas kose s kapljicama tekućine. No, kada se pogleda ta ista ruka na fotografijama tijekom daktiloskopiranja žrtve i to upravo desnog kažiprsta u vrijeme kada žrtvi tijekom obdukcije još nisu bili odrezani nokti, kosa i nije tijelo oprano vodom, vidljivo je da na kažiprstu nema nikakve vlasi. Tek nakon rezanja noktiju za potrebe DNA vještačenja, rezanja kose te nakon pranja tijela, vidljiva je vlas s kapljicama tekućine na kažiprstu desne ruke. Nikako se ne može raditi o prikrivanju tragova tijela progona, vrlo je realno objašnjenje da se radi o vlasi kose žrtve koja je na kažiprst dospjela nakon svih poduzetih radnji - stoji u presudi.
Tijekom postupka u više navrata je obrana iskazala tvrdnje o bolesti kralježnice optuženice zbog kojeg ne bi bila u stanju staviti tijelo žrtve u škrinju.
- Životno iskustveno bolest iz liječničkog kartona ne sprječava optuženicu da, na način koji kao moguć opisuje dr. Škavić, u škrinju stavi tijelo žrtve. Vještak je vrlo plastično opisao kako je mrtvo tijelo bilo moguće staviti u škrinju, bez podizanja i nošenja - smatra sud.
DNA vještačenjem nisu utvrđene odlučne niti važne činjenice, ne radi se o dokazu koji bi Smiljanu isključivao kao počinitelja, ali niti određivao da je neka druga osoba počinitelj, jer na Smiljanu upućuju dokazi poput otiska prsta, fragmenta vrha prsta rukavice.
Obranu optuženice u kojoj poriče da bi ona počinila djela sud je odbacio kao nevjerodostojnu.
- Optuženica osim poricanja djela, ne daje apsolutno nikakvo objašnjenje zbog čega se u škrinji u njezinoj kući nalazi mrtvo tijelo njene sestre. Ne daje niti ikakvo racionalno objašnjenje o tome zbog čega nju svjedoci označavaju kao osobu koja je davala informacije o žrtvi, osim pukih tvrdnji da svjedoci ne govore istinu, odnosno da je policijsko postupanje prema njoj bilo tendenciozno i s propustima. Ovdje valja naglasiti da pitanje policijskog postupanja, radnje na odvođenju optuženice i članova obitelji na poligrafsko ispitivanje, nisu od utjecaja na utvrđenje njezine kaznene odgovornosti. Konačno, obrana optuženice u kojoj poriče da bi ubila sestru, ne daje odgovor na ključno pitanje, kako se tijelo žrtve našlo u škrinji u kući u kojoj je živjela sve ove godine, ako upravo ona nije počinitelj kaznenog djela ubojstva - piše sudac Brđanović.
Podaci o mjestu zadavanja udaraca, jačini udaraca, broju udaraca, ali i o radnjama koje je poduzela radi prikrivana posljedica kaznenog djela upućuju da je kazneno djelo počinila s izravnom namjerom. U vrijeme počinjenja bila je ubrojiva.
U konačnici obrazložio je i visinu izrečene sankcije.
- Iako je svako kazneno djelo ubojstva, kojim se okončava nečiji život, naročito teško i odiozno, konkretne okolnosti skrivanja, čuvanja i tajenja mjesta gdje se nalazi žrtva, uz život, zajedno s obitelji, na tom istom mjestu, ovom kaznenom djelu i postupcima optuženice daju naročito i posebno težak i odiozan karakter. Optuženici je olakotnim cijenjeno da je majka troje djece, od kojih je dvoje maloljetno. No, iako svjedoci iskazuju o optuženici kao brižnoj majci, ženi i kćeri, navedena olakotna okolnost kraj utvrđenih otegotnih okolnosti i ponašanja kako prema žrtvi, ali i prema toj istoj obitelji, kojoj taji što je učinila sestri i gdje se nalazi njezino tijelo, uopće nema nikakvog značenja, jer utvrđene otegotne okolnosti pretežu nad utvrđenom olakotnom okolnošću - navodi zašto je Smiljani izrekao maksimalnu kaznu zatvora po starom Kaznenom zakonu, a to je 15 godina.