To je to što me zanima!

Ovo je sudac koji je zabranio pisanje o poliklinici: 'Uvijek će jedna strana biti nezadovoljna'

Gledajte, ja ne mogu komentirati svoju odluku zato što sam sve napisao u obrazloženju, sve što sam smatrao da je bitno. Odluka je podložna žalbi i mislim da će druga strana iskoristiti to svoje pravo, rekao je Krivak
Vidi originalni članak

Andrija Krivak sudac je koji je donio spornu odluku u kojoj zabranjuje portalu H-alter da piše o šefici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordani Buljan Flander

Krivak je imenovan za suca Općinskog suca tek prije 4 mjeseca, odnosno 27. svibnja. Nije još ispunio ni imovinsku karticu.

PRIVREMENA ODLUKA ZABRANE Ovo su tekstovi zbog kojih je sud portalu H-alter zabranio pisati o Gordani Buljan Flander

- Mora se ispuniti do kraja rujna - rekao je kratko za index.hr.

A kako Krivak komentira donošenje ove sporne odluke?

- Gledajte, ja ne mogu komentirati svoju odluku zato što sam sve napisao u obrazloženju, sve što sam smatrao da je bitno. Odluka je podložna žalbi i mislim da će druga strana iskoristiti to svoje pravo i nemam potrebe... odluke suda se naprosto na taj način ne mogu komentirati. Ja moram sve što mislim napisati u obrazloženju tako da to svi mogu vidjeti i pročitati. I s tim se onda složiti ili ne složiti, to je stvar na koju sud ne može utjecati, uvijek vam jedna strana nije zadovoljna odlukom, naravno - rekao je Krivak.

SLUČAJ ZABRANE PISANJA PORTALU H-ALTER: Plenković: Otklanjam i odbijam bilo kakve insinuacije da se sloboda medija u Hrvatskoj guši

Nije htio odgovoriti ima li on ikakvu povezanost s Buljan Flander i s Poliklinikom.

- Ne mogu vam davati takve izjave, to nema veze s ovim predmetom konkretnim - rekao je Krivak.

Idi na 24sata

Komentari 38

  • pijevac 24.09.2021.

    zato nam i je tak, kad kumeki sudiju

  • samo solo 23.09.2021.

    Di je ?

  • Veselko50 23.09.2021.

    Kao samohrani otac osobno sam imao jako neugodnih i pristranih odluka i ponašanja prema mom tada malodobnom sinu i meni. Dok je sin živio kod majke posjete i pomoć bile su 1-2 puta tjedno, mene su samo pozivali u centar, a kad je sin pobjegao od mame jer je želio živjeti samnom, što je sud i donio u presudi, cijelu tortutu smo doživljavali, posjete nisu bile kao ni nikakva pomoć već samo iznenadni nadzori u večernjim satima s tim da bi došli najprije kod majke a tek onda kod nas. Nikad nikakvu pomoć nismo dobili. Sina su nagovarali da se vrati mami ali ipak nisu uspjeli zbog obostrane želje i ljubavi mene i mog sina, što je i sud uvažio prilikom presude. Sve se to odvijalo pod palicom navedene ravnateljice kojoj očito djeca nisu na prvom mjestu. Hvala Bogu sin je odrastao i bez njihove pomoći i samo pamtimo njihova omaložavanja. Šteta za sve ako i dalje ostane ravnateljica.

Komentiraj...
Vidi sve komentare