Ne odustajem od tužbe protiv države. Idem do kraja, rekao nam je Stipan Vukasović nakon što smo mu otkrili kako se sud ponio prema njegovom pokojnom sinu.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Zakon o kaznenom postupku jasno izriče kako je predsjednik suda ili sudac kojega on odredi dužan najmanje jedanput tjedno obići zatvorenike istražnog zatvora te, ako je potrebno i bez prisutnosti pravosudnog policajca, ispitati kako se zatvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa.
Kristian Vukasović je zatvoren na splitskim Bilicama 1. travnja. Tamo je, uz prebacivanja u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu, ostao sve do 1. kolovoza, do noći kad je pao u komu, nakon koje je i umro.
Tijekom ta četiri mjeseca predsjednik suda ili sudac kojeg je on odredio morao je posjetiti splitski zatvor najmanje 16 puta. Umjesto toga, oni su u četiri mjeseca na Bilicama bili samo osam puta. Dvostruko manje od propisanog minimuma.
Uzmimo u obzir i da je Kristian dio vremena proveo u zatvorskoj bolnici pa postoji mogućnost da njega osobno nijednom nisu posjetili.
Također, Nikica Jakšić, zatvorenik koji je istodobno boravio na Bilicama, tvrdi da je u ta četiri mjeseca vidio samo jednog jedinog suca u posjetu.
Obvezni tjedni obilazak
- Prema Evidenciji sudskog nadzora Zatvora u Splitu, za period od početka travnja do početka kolovoza 2019. godine zabilježeno je ukupno osam posjeta sudaca Županijskog suda u Splitu i Općinskog suda u Splitu - stoji u šturom odgovoru Ministarstva pravosuđa.
Nisu nam odgovorili na pitanje jesu li nadležni suci tijekom tog vremena ijednom utvrdili ikakve nepravilnosti i poduzeli mjere da se one uklone.
Branko Šerić, iskusni odvjetnik i bivši sudac Općinskog i Županijskog suda u Splitu i Županijskog suda u Zagrebu kaže kako se nikad u svojoj praksi nije susretao s takvim preskakanjem posjeta.
- Kad sam bio na Županijskom sudu u Zagrebu, obavezno i beziznimno smo išli u tjedni obilazak zatvora, po unaprijed dogovorenom rasporedu - kaže Šerić.
- Ovo što su napravili u Splitu odstupa od prakse Županijskog suda u Zagrebu. Ne želim reći jesu li prekršili zakon jer su neke odredbe prekluzivne, odnosno neka prava ili obaveze se ne gube ako se ne pridržavaju striktno propisa. Možda su oni odredbu shvatili instruktivno, kao može se, ali i ne mora - kaže nam ovaj bivši sudac.
U prijedlogu za ukidanje istražnog zatvora, Kristianov branitelj po službenoj dužnosti Dino Radić navodno je konstatirao kako su mladića tukli u zatvoru. Pitali smo Šerića je li sud propisanim posjetima mogao spriječiti navodna premlaćivanja i tragičan kraj mladog Kristiana?
- Svakako da su mogli imati bolji uvid, mogli su vidjeti nepravilnosti u ponašanju zatvorenika ili vidjeti da se netko potužio. A moglo se dogoditi da su se incidenti ili pritužbe u zatvoru dogodili u intervalu kad je izostao posjet suca - rekao nam je Šerić.
Vrh ledenog brijega
Provjerili smo kako suci svoj posao obavljaju i u ostalim istražnim zatvorima. Velimir Došen, odvjetnik i bivši upravitelju zatvora u Rijeci i Šibeniku dijeli Šerićev stav.
- U Rijeci, dok sam bio upravitelj zatvora, redovito se u posjet išlo jednom tjedno. Dolazio bi predsjednik suda ili onaj koga bi ga on ovlastio. Obilazilo se uvijek jednom tjedno i znam da je to točno tako bilo, obično petkom. Tako je bilo i u Šibeniku - rekao nam je Došen.
- U svim zatvorima je bila takva praksa. Bio sam zadužen za sankcije i suce koji su dolazili, a ako se oni ne bi pojavili, upravitelj je bio dužan upozoriti na to - ispričao nam je Velimir Došen. Pokušali smo razgovarati i s Marinkom Bujasom, upraviteljem splitskog zatvora, ali rekao nam je kako nam on ništa ne može reći, nego se moramo obratiti Upravi za zatvorski sustav.
Ovo otkriće je samo vrh ledenog brijega nepravilnosti, neprofesionalnosti i apsurda pravosuđa koje je uzelo život mladom Kristianu Vukasoviću.
Prvo, u zatvor s kriminalcima strpali su neosuđivanog, jedva punoljetnog mladića s brojnim fizičkim i mentalnim poteškoćama. Proglasili su ga ubrojivim iako je, opterećen grižnjom savjesti, skrušeno priznao što je učinio. Uzalud ih je molio da mu pomognu bez zadržavanja u istražnom zatvoru.
Drugo, Kristianova agonija u zatvoru manifestirala se samoozljeđivanjem. Rezao se i razmišljao o samoubojstvu. U kombiju koji zatvorenici zovu limenka vozili bi ga 400 kilometara prema Zagrebu, gdje bi nakljukan lijekovima provodio vrijeme u zatvorskoj bolnici. A onda bi ga vraćali u Bilice. Tko mu je pomagao za to vrijeme? Sud? Ne. Robijaši, koji su ga odvraćali od suicida.
Treće, nakon što je tužiteljstvo ustrajalo na produljenju istražnog zatvora, sudac Marijo Franetović ga je osudio na osam mjeseci. U presudi nema izvješća Centra za socijalni rad niti ispitivanja roditelja, a nije bio uključen ni defektolog, stručni suradnik suda.
Da stvar bude grotesknija, na službenom dokumentu sudac je potpisao potpuno drugu osobu. Kazna namijenjena Kristianu Vukasoviću izrečena je nepoznatom Davoru Smolji. Izmučeni mladić je sad mrtav, a za to još nitko nije odgovarao.
Ministar Dražen Bošnjaković je sad, kako kaže, na Marsu
A što o funkcioniranju splitskog suda kaže ministar Dražen Bošnjaković, vrhovna figura posrnulog hrvatskog pravosuđa?
- Vi to pitajte njih, zašto to sad pitate mene? Dobili ste me na Marsu i sad bih ja trebao znati sve o tome - poručio nam je Bošnjaković.
Zamolio nas je da mu pošaljemo odgovor njegova ministarstva te nas obavijestio kako on ne može izreći nikakve sankcije i da će nam javiti odgovor oko ovog slučaja tek u ponedjeljak, jer prvo mora provjeriti s predsjednikom suda, a “sad se nikoga ne može dobiti”.