Na stranu sad druge stvari, ali bilo je neke logike u onome što je rekao Nikola Grmoja jučer u Hrvatskom saboru.

Ne može oporba jedan dan tražiti ostavku HDZ-ove Vlade, a drugi dan s HDZ-om dogovarati ustavne promjene. 

"Čudim se ljevici što i dalje moli vladajuće da ih pozove za stol", kazao je Grmoja na jučerašnjem sastanku Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, "a posebno se čudim s obzirom da smo na nedavnom sastanku oporbe zajednički donijeli zaključke u kojima tražimo da ova Vlada podnese ostavku i da se raspišu prijevremeni izbori". 

Radi se o famoznom sastanku saborske oporbe prije dva tjedna, povodom milenijske pljačke Ine, gotovo povijesnom sastanku na kojem je ideološki raznolika oporba - minus solo bombarderka Karolina Vidović Krišto - stala iza zaključaka da Vlada mora otići i da se mora ići na prijevremene izbore.

A sada lijeva oporba, SDP, Možemo! i drugi, sjedaju s tim HDZ-om za stol.

I žale se da ih je HDZ prevario. 

Bizarna pozicija

Peđa Grbin i Sandra Benčić upozorili su da je pred Odbor došao nepromijenjeni prijedlog u kojem nije prihvaćena nijedna njihova primjedba, sugestija ili kritika, poput pitanja stanke u zasjedanju Sabora ili prava žena na izbor.

I lijeva oporba ponovno se našla u bizarnoj poziciji.

Jednoga dana s Nikolom Grmojom traže odlazak HDZ-a, a drugi dan s HDZ-om traže dogovor, nasuprot zgroženom Nikoli Grmoji.

Kako se može ulaziti u bilo kakav dogovor s onima za koje se tvrdi da ne mogu više obnašati vlast, te da jedini spas leži  u prijevremenim izborima? Tko će više vjerovati porukama oporbe?

Bizarna pozicija odnosi se i na činjenicu da jedan dan paktiraju s onima koji huškaju radikale i ekstremiste, crnokošuljaše i paramilitarne skupine pred HDZ-om, a drugi dan se obraćaju HDZ-u vjerujući kako se radi o "razumnoj opciji" s kojom može doći do političkog dogovora.

Čemu su zapravo onda služili oporbeni zaključci o odlasku Vlade i prijevremenim izborima?

Zaoštrili, pa otupjeli

Na toj poziciji oporba je prirodno ušančena prvog dana ulaska u parlament, pripremajući svakodevno teren za nove izbore. Formaliziranje tog zahtjeva s Mostovcima i ostalima trebalo je lijevu oporbu izvući iz tih rovova i natjerati ih na ofenzivniji pristup prema Vladi. Zaoštriti političku poziciju i retoriku i nastup. 

I što se dogodi?

Opet sjednu za stol s HDZ-om čiji odlazak traže i žale se što im taj isti HDZ nije izašao u susret prilikom izmjene Ustava.

Pa tako, na jednoj strani glumataju odlučnost i traže ostavku Vlade, a na drugoj služe HDZ-u kao ukras prilikom usvajanja ustavnih promjena.

Most dijeli lekcije

Da bi im onda Nikola Grmoja dijelio lekcije. Čija stranka je dvaput dovodila HDZ na vlast i dvaput se s HDZ-om burno rastajala. I opet bi ga dovela na vlast, samo da se makne Andreja Plenkovića.

Ovako, SDP i Možemo! (ili Možemo! i SDP) obavili su formalnost sa svojim zahtjevom za odlaskom Vlade i izborima, zadovoljili očekivanja javnosti i građana, da ne bi ispalo kako pasivno promatraju milenijsku pljačku Ine, a nakon toga oporbeni život rutinski ide dalje.

Jednom s Grmojom i Mostom, drugi puta s Plenkovićem i HDZ-om. Pa ih jednom Most opali po nosu, pa im se drugi puta HDZ naruga. I tako do kraja mandata.

Tako opet vrijedi ona stara, blago HDZ-u koji ima ovakvu oporbu. Vladat će stotinu godina.