Oblaci se šeću uz proplanke, cijela šuma se njiše, nad Zagorjem je sunce, a Zagreb je u magli. Samo trenutak poslije oblak se miče pa je sad Prigorje u svjetlu i poznate zgrade u daljini postaju puno jasnije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Taj najljepši i nikad isti pogled na Zagreb i okolicu imali smo prilike vidjeti sa Sljemenskog tornja, koji se nalazi u prvoj fazi obnove. Uz dopuštenje Odašiljača i veza (OiV), u čijem je toranj 100-postotnom vlasništvu, uspeli smo se do zatvorenog i otvorenog dijela gornje gondole, koji će uskoro postati najpopularniji vidikovci u ovom dijelu Europe. Iako je u gradu bilo sumaglice i nešto sunca, na Sljemenu nas je dočekala prava jesen.
Vjetar je puhao neobično jako, a umjesto cvrkuta ptica odjekivali su zvukovi radova na žičari, koja će zaživjeti 2020. Usporedno s njom, građane će čekati pogled s vidikovca, ali i restoran koji će se okretati za 360 stupnjeva.
- Proveli smo anketu u Zagrebu kojoj je tema bila Sljemenski toranj. Došli smo do podatka da čak 17 posto ispitanika nije prepoznalo taj objekt na fotografiji. Također, vrlo malo ljudi bi preporučilo posjet tornju jer ne bi imali što vidjeti. No kako će se sagraditi žičara i ondje biti puno više ljudi, ovo je odlična prilika da se oživi taj prostor i pokaže njegov potencijal – kazao nam je tijekom posjeta OiV-u Milan Gjuranić, savjetnik uprave OiV-a i voditelj projekta obnove tornja.
Radovi, podijeljeni u sedam faza, počeli su 10. kolovoza, u vrijeme mandata direktora Mate Botice.
Radnici su na toranj postavili jedinstvenu skelu u zemlji, koja doslovno visi s gornje gondole tornja. S obzirom na to da se s građevine moraju neprekinuto slati televizijski i ostali signali s odašiljača, klasična skela bi to ometala. Radnici su uklonili stari i dotrajali beton s pročelja jer toranj u svoje 43 godine nikad nije bio cjelovito obnavljan. Davno su pokrpane rupe nakon raketiranja 1991. i održavao se interijer, no ovo je bio posljednji trenutak za sanaciju. Šupljine u armiranom betonu bile su duboke i do osam centimetara. Postojala je i opasnost da komadići padnu na tlo pa, prije nego što puste ljude unutra, morali su se pobrinuti za sigurnost tog najvažnijeg odašiljača u Hrvatskoj. Uz to, toranj je izložen ekstremnim vremenskim uvjetima. Šibaju ga jaki vjetrovi, na udaru je kiše, snijega i leda, a nije rijetkost da u njegov vrh udaraju munje, što se vidi iz Zagreba.
- To je živući objekt, pa smo morali srediti dio po dio. Ova faza obuhvaća radove na armiranobetonskoj konstrukciji, bravariji i stolariji gornje gondole. Uređujemo i turistički ulaz, koji se nalazi iznad našeg u suterenu. U drugoj fazi uredit ćemo unutrašnjost – kaže Gjuranić.
Jedna od ideja uređenja predviđa da će kraj ulaza postaviti fontanu sa skulpturom elektromagnetskih valova. No jedan od najjačih aduta bit će restoran smješten odmah ispod vidikovca.
Preuređuju unutrašnjost
- Radimo analize i uskoro bismo trebali raspisati natječaj za koncesionara. Za puni krug u restoranu trebalo bi proći oko dva sata, a prema procjenama, imao bi oko 50 sjedećih mjesta. Hrana bi se pripremala na drugoj razini i onda nosila do ljudi – kaže Gjuranić.
Zbog jakog vjetra koji je puhao tijekom našeg posjeta na toj razini nije bilo radova. Radnici su skinuli stare prozore, a jednom kad postave nove i urede sve, ondje će ljudi moći uživati tijekom cijele godine. Iznenađenje nakon preuređenja čeka i vrh donje gondole, koji je označen kao šesti kat. Njega će u budućnosti preurediti u hotel s najljepšim panoramskim pogledom na Zagreb i prirodu. Toranj će dobiti i novu noćnu rasvjetu kako bi bio prepoznatljiv u mraku, a razmatra se i postavljanje jedinstvene umjetničke instalacije koja bi stvarala zvuk prolaskom vjetra.
- Radove na tome planiramo završiti do kraja 2020. i to bi bila ujedno treća faza. U četvrtoj fazi uređivat ćemo tehnološke dijelove tornja, a u ostalim dijelovima ulaz u suteren i terase s odašiljačima. To će biti najzahtjevniji dio posla jer moramo postaviti nove antene kako bi ljudi nesmetano mogli gledati televiziju. To će trajati tijekom 2021. – pojašnjava Gjuranić. Cijenu radova, sanacije i uređenja zasad su procijenili na 23 milijuna kuna. Ipak, ta cifra će vjerojatno rasti jer je objekt bio u znatno lošijem stanju nego što su prvo mislili.
Preživjeli napad
Pristup tornju danas je moguć jedino ako ondje radite. No da to nije nimalo jednostavan posao, rekao nam je Zlatko Mazur (62) koji je voditelj objekta Sljeme.
- Naša osnovna briga je da emitiranje signala teče neprekinuto. To nam je u zadnje vrijeme puno lakše jer je tehnika napredovala. Prije su gotovo svi pratili TV, nije bilo kabelske i internetskih operatera. Ne daj Bože da nestane signala tijekom ‘Dnevnika’ – prisjetio se Mazur puno stresnijih vremena. No posao je i danas poprilično zahtjevan.
- Kad ljudi dođu izvana misle da samo gledamo TV, no tu smo stalno napeti. Danas je dosta toga automatizirano, no mogu reći da smo prije doslovno radili kao svjetioničari. Neko vrijeme boravili smo ovdje po četiri dana i naravno da se treba dobro rasporediti pa i skuhati si. Zimi nam je uvijek najdraži grah – kaže Mazur. On je jedan od radnika koji su 4. listopada 1991. preživjeli zračni napad Jugoslavenske narodne armije na Sljeme.
- Nekad su ovdje bila dvojica u smjeni, no šef me tog dana poslao kao trećeg. Bilo je oko 16.10 sati kad je raketa pogodila u donju gondolu. Nasreću, dobili smo poziv ranije koji nas je uzbunio i pobjegli smo u podnožje stupa, gdje je bilo najsigurnije. Kad je bilo gotovo, došli smo gore vidjeti kakvo je stanje. Jedna metalna vrata odletjela su na drugi kraj kao da su bila od papira. Stradalo je nekoliko odašiljača pa smo sa zamjenskih mjesta morali emitirati drugi program. Nismo odmah željeli popravljati Sljeme da opet ne napadnu - prisjetio se Mazur najopasnijeg dana na poslu.
Prvi pustili kanale u HD-u
Prema procjenama šteta je bila oko šest milijuna njemačkih maraka i dio odašiljača, koji su emitirali drugi program, 10 dana nije radilo. JNA je željela prekinuti informiranje bilo kojim sredstvima, no nisu računali da su naši ljudi spremni na sve. Inače, Sljeme pokriva područje s oko dva milijuna ljudi. Emitira signal puno dalje od granica Hrvatske, pa tako radio slušaju i oni u Austriji. Nedavno su upravo sa Sljemena počeli emitirati i programe u visokoj rezoluciji koje stvaraju televizijske kuće. Radi se o DVB-T2 signalu s HEVC načinom kodiranja. Do 15. studenog taj signal planiraju pustiti na području cijele Hrvatske i paralelno grade novu mrežu koja će sadržavati sve televizijske kanale.
- Stara mreža tj. multipleksi će se početi gasiti od 25. svibnja. To smo željeli napraviti prije početka europskog prvenstva u nogometu. Također, nova oprema je pouzdanija od stare, a pokrivanje na rubnim područjima će biti puno bolje nego ranije – rekao nam je Tigran Vržina, glavni savjetnik OiV-a za tehniku. No osim svakodnevne strepnje da sve prođe u redu, radnici sa Sljemena nijedan dan ne izgleda jednako. Najljepši pogled imaju nakon kiše jer ona ispere sve nečistoće iz zraka. Ako se okrenete prema jugu, vidi se sve do planine Klek. Na sjeveru se lijepo vidi Ivanščica, a ako se okrenete na zapad prema Sloveniji, znaju se vidjeti i Julijske Alpe. Stariji radnici znali su reći da se nekad mogao vidjeti i najviši vrh Slovenije, Triglav. Ipak, to je sve teže zbog smoga u zraku.
- Jedan dan je sunčano, a drugi dan je sve u magli. Onda izgleda kao da gledate more i to zna biti predivno. Znaju tu praskati i gromovi. Toranj je uzemljen, no znamo vidjeti kako frcaju iskre. Za olujnog vremena toranj se njiše pa neupućenima to sliči na potres. Počnu se ljuljati stolci na kotačićima, a to njihanje se najviše osjeti na višim razinama - kaže Mazur. Jedan od bonusa im je, kojeg će relativno brzo imati i svi drugi, je gledanje starta popularne skijaške utrke Snježna kraljica. On se nalazi nedaleko od njih, a odličnu atmosferu stvara i rasvjeta postavljena na stazi.