Velika većina ljudi će nakon ove strašne, orkanske oluje, doživjeti neku reakciju na stres - kaže za 24sata psihijatar i psihoanalitičar dr. Hrvoje Handl iz Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan" u Zagrebu.
Za većinu ljudi koji su se tijekom oluje zatekli vani, takve su reakcije normalna pojava, pojašnjava psihijatar. Taj će se primarni stres, dodaje, manifestirati primjerice u snovima.
- U snovima pokrećemo mehanizme samoliječenja pa ćemo, moguće, 'reprizirati' i neke ružne scene u njima. Sve su to normalni načini na koji se mozak liječi. Mozak nastoji sačuvati naše tijelo, kaže dr. Handl. Svako sanjanje, svaki "flashback" su, pojašnjava, zdravi, jer mozak tako javlja da je sve u redu, da je opasnost prošla, zbog čega se takvih reakcija ne smijemo prepasti.
- Neka nas ne nervira pojava reakcije, i činjenica da možda nećemo biti potpuno funkcionalni zbog toga. Unatrag tri godine smo se nagledali svega, na dosta tih užasa nismo možda ni reagirali, odnosno nismo mislili da reagiramo. Mozak je ipak zapamtio sve to, i sad bi mogao reagirati na niz manjih opasnosti, i dovoditi nas u napeto stanje. Bitno je da se ne uzrujavamo zbog takvih reakcija koje doživljavamo, one su samo način na koji se naš mozak brani od potencijalne opasnosti, pojašnjava dr. Handl.
- Među onima koji su stresno doživjeli potrese i pandemiju, sad bi reakcija na orkansku oluju mogla biti veća, što također nije ništa neobično. Nesvjesno pamtimo sve neugodne događaje, i kad nas nešto 'takne', prošlost se vrati. Ona ne poznaje vrijeme.
- Moguć je osjećaj napetosti, ukočenosti, nemira, može se pojaviti i problem boravka u gužvi, s više ljudi općenito. Nakon izlaganja stresu, tri su moguće reakcije - borba, bijeg ili zamrzavanje. Netko se uslijed stresa 'zamrzne', što je isto normalna reakcija, nastala tijekom evolucije. I mnoge životinje se 'zamrznu' kako bi se prikrile, postale nevidljive. I borba, i bijeg i zamrzavanje iscrpljuju energiju, ali su normalni. Naša psiha može biti manje ili više zrela, što nema veze s godinama. Zrelija psiha će se znati zaštititi, poslušati opasnost, pa se takva osoba onda opasnosti neće ni izlagati, primjerice, izlazeći na oluju, kaže dr. Handl.
- Kod onih čiji su bližnji, nažalost, izgubili život, pojaviti se može i osjećaj krivnje, osjećaj da su mogli, a nisu ih spasili od pogibelji. Ako se ne mogu, ili ne žele javiti psihijatrima, ti bi ljudi, kao i svi ostali pod stresom, trebali barem razgovarati s nekim bliskim, s nekim tko ulijeva povjerenje. Treba pričati, i tako 'prazniti' nakupljene doživljaje, savjetuje psihoanalitičar svima. Naši mehanizmi pražnjenja, dodaje, mogu biti plač ili smijeh, šala, svejedno je, dobro je i jedno i drugo.
- Bitno je ne prestrašiti se vlastitih , nesvjesnih reakcija na stres, ali ih ne treba niti prenapuhavati, davati im preozbiljan značaj. U disfunkcionalnim obiteljima, nažalost, ovakvi bi stresni trenuci mogli biti okidači za veće svađe i raskole, na svjetlost dana izlaze patologije, koje su prije bile možda skrivene odnosno potisnute, zaključuje.
- Profesorica psihologije Mirjana Nazor ističe kako nam se različite stresne situacije samo "lijepe" jedna na drugu, još se nismo "obračunali" sa stresom od potresa i pandemije, već dolaze drugi, i bit će ih još.
- Događaji su nas zatekli nespremnima jer ni inače, nažalost, nismo vodili računa o mentalnom zdravlju. Kad se o tome i vodi računa, može biti frustrirajuće, a pogotovo kad brige nema, i kad ljudi ne znaju kako se sa stresom nositi, kako si pomoći. Stres se gomilao, i sigurno da je i ovo nevrijeme samo dodatna sol na ranu koja već postoji, kaže profesorica.
Na pitanje kad zatražiti pomoć, odgovara kako to trebamo učiniti ako nam se pojave problemi sa spavanjem, ako osjećamo stalnu napetost, ili gubimo apetit, odnosno počinjemo prekomjerno jesti u odnosu na uobičajena ponašanja. Tad bi se bilo dobro posavjetovati sa stručnjakom - kad nam teret postaje pretežak, i svaki smo dan sve "pogrbljeniji".
Kako se unaprijed pripremiti za nove strahove i stresne situacije, pitamo psihologinju. Odgovara kako su tehnike i i načini različiti, i nema univerzalnog rješenja za svakog pojedinca, svatko je od nas drukčiji. Nekome će odgovarati ako nauči tehnike opuštanja, nekome drugome je dovoljan razgovor, ples, pjesma, fizička aktivnost - sve ovisi o nama samima.
- Svatko od nas u razgovoru sa stručnjakom može naučiti što ga relaksira. Kod stručnjaka možemo doznati što proživljavamo, i tako si olakšati život. Jer, bit će sve teže, zaključuje psihologinja Nazor.