Putuju tjednima, nemaju se gdje otuširati, nemaju čistu odjeću. Kad ih gledam, ponovno vidim slike iz Domovinskog rata kada je supruga s naše dvoje male djece morala u izbjeglički kamp u Mađarsku.
Otišla je s dvije vrećice, jedno dijete u jednoj ruci, drugo u drugoj, govori Stanko Čuljak (52) strojovođa iz Cerića, koji s kolegom kondukterom Goranom Matijevićem (36) iz Vinkovaca već 20-ak dana prevozi izbjeglice na izvanrednoj željezničkoj liniji iz Tovarnika i Opatovca prema Dugom Selu.
- Srce me zaboli kad vidim dječicu koja uplašeno stiskaju plišane igračke u naručju - to su radila i moja djeca u izbjeglištvu. Ali pokušavam ne razmišljati i ne dopustiti da me emocije uzmu dok radim. Moj je posao da ih prevezem na sigurno - kaže strojovođa Stanko.
On i Goran samo su jedan od timova koji se izmjenjuju u vlakovima. Hrvatske željeznice Putnički prijevoz do jučer su organizirale 91 vlak kojima su prevezli oko 122.700 izbjeglica. A svaki dan organiziraju se do četiri vlaka na kojem radi po 17 strojovođa i konduktera. No Stanku i Goranu izbjeglice su prije svega putnici za čiju se sigurnost brinu, kao da se radi o svakoj drugoj putničkoj liniji.
- Više nema onih gužvi i nereda, kao na početku, kad su ulazili i kroz prozor. Sada ukrcaj i iskrcaj prolaze bez ikakvih problema. Dođu u redu, ulaze jedan po jedan, žene i djeca imaju prednost, a ako je obitelj zajedno, onda zajedno i sjede u kupeu - kaže Goran. Dodaje da policija u svemu pomaže, pa i unijeti invalide kada treba.
- A mi pazimo da vrata vagona budu zatvorena, da kupei budu sigurni za putnike, interveniramo ako nešto zatreba - nastavlja Goran. Baš nikakvih problema nisu imali u vožnji, nekoliko puta je netko sasvim slučajno povukao ručnu kočnicu, ali zato ima smiješnih situacija.
- Vlak ponekad stane, kad mora propustiti drugi vlak. Tad neki misle da su stigli pa krenu van, a policija ih onda vraća. Bilo mi je simpatično kad sam vidio da su počeli skupljati orahe dok stojimo, a onda su nas hvatali kad smo krenuli - kaže strojovođa Stanko.