U hrvatskoj povijesti zabilježeno je nekoliko velikih zrakoplovnih nesreća. Ovo su tri najstravičnije.
'Tijela su padala s neba': Nad Hrvatskom je umrlo 176 ljudi
Najveća zrakoplovna nesreća u hrvatskom zračnom prostoru dogodila se 10. rujna 1976. u 11.15 sati na deset tisuća metara iznad Vrbovca, udaljenog od Zagreba četrdesetak kilometara.
Sudarili su se avion British Airwaysa na letu s londonskog Heatrowa prema istanbulskoj luci i zrakoplov Douglas DC-9 u vlasništvu jugoslavenske tvrtke Inex Adria, na letu iz splitske luke prema luci Köln-Bonn. Prvi je prevozio 54 putnika i devet članova posade, a drugi 108 putnika (107 zapadnonjemačkih turista na povratku s ljetovanja i jednog Splićanina) te 5 članova posade.
Dva aviona koja su letjela brzinom od 900 kilometara na sat na visini od 10 000 metara sudarila su se. Točnije britanski je avion udario u krilo DC-9 koje je od udarca otpalo. Nakon toga s otrgnutim dijelom krila pao je u šumu pored sela Dvorišće i zapalio se. Britanski zrakoplov završio je 7 kilometara dalje u kukuruzištu pored sela Gaj, raspavši se dijelom još u zraku.
Krivac nesreće je Kontrola zračnog prometa u Zagrebu. Naime, pilot aviona iz smjera Splita zatražio je povećanje visine. Kontrolor ga je prebacio kolegi, koji je ustanovio da se avion penje na visinu koja je već zauzeta. On je javio pilotu da više ne podiže zrakoplov, no već je bilo prekasno.
Kontrolor leta, tada 28-godišnji Gradimir Tasić, proglašen je odgovornim za nesreću i osuđen na sedam godina zatvora. Kasnije je ta sudska odluka prepolovljena te je ranije pušten iz zatvora zbog masovne peticije njegovih kolega. Naime, Tasiću je to bio treći dan za redom da je radio smjenu od 12 sati, a u to vrijeme u zagrebačkoj Kontroli leta vladao je kroničan nedostatak zaposlenika.
Stručnjaci su naknadno utvrdili da se tragedija mogla izbjeći da su se drukčije odigrale samo tri stotinke sekunde. Ta se nesreća sedamdesetih ubrajala među četiri najteže na svijetu.
Na Krku 78 ljudi je umiralo u mukama: Neki su izgorjeli, neki se ugušili
Druga najveća stravična zrakoplovna nesreća u hrvatskom zračnom prostoru dogodila se prije 51 godinu na Krku, 23. svibnja u 19.45 sati kada se na zrakoplovnu pistu srušio Tupoljev 134. Poginulo ih 78 putnika, većina od gušenja ugljičnim monoksidom, a neki su izgorjeli. Preživjelo je tek petero ljudi, od toga četiri člana posade i jedan putnik - kapetan Miloš Markičević, kopilot Stevan Mandić te inženjeri Ivan Čavajada i Viktor Tomić te 22-godišnji Zagrepčanin Ranko Sarajčić.
Bila je nedjelja. Zrakoplov Tupoljev TU – 134 beogradskog Aviogenexa poletio je iz Londona za Omišalj na Krku. Let je protekao mirno, a problemi su započeli tek četiri kilometara prije spuštanja na krčku zračnu luku. Nad Kvarnerom je vladalo nevrijeme s jakom kišom i jugom.
Udarili u brdo kod Dubrovnika i srušili se, poginulo je 35 ljudi...
Na trećem mjestu najvećih zrakoplovnih nesreća u hrvatskom zraćnom prostoru našla se ona od 3. travnja 1996. godine kada se avion Ratnog zrakoplovstva SAD-a Boeing 737-200 verzije CT-43A srušio pri slijetanju na aerodrom u Čilipima pokraj Dubrovnika.
U njemu je, zajedno s još 28 putnika i šest članova posade bio američki ministar trgovine Ron Brown. Pokušavajući prići aerodromu Čilipi, avion se zabio u brdo Sveti Ivan. U nesreći je poginulo i dvoje hrvatskih državljana.
Američki zrakoplov Boeing 737, inače prenamijenjen u vojne svrhe iz komercijalnih, prevozio je Browna i njegove najbliže suradnike u Dubrovnik. Tog dana su svi komercijalni letovi bili otkazani zbog lošeg vremena, kiše i bure. No, istraga je pokazala kako je za nesreću odgovoran pilot te loše navođenje na tlu, a ne nevrijeme. Osim kiše, bure i magle koja je prijetila američkoj delegaciji u zrakoplovu, pilot Ashley Davis nije znao da je zračni prostor i dalje pod oprezom zbog tek nedavno završenog Domovinskog rata.
Za razliku od ostalih aerodroma u svijetu, dubrovački nije imao sofisticirane uređaje koji bi pomagali u slijetanju i polijetanju zrakoplova. Nije čak imao ni radar za slijetanje već je imao dva odašiljača koji su slali zrakoplovu signale. Kada bi piloti primili signal znali su gdje su te su se mogli orijentirati po karti dalje.
Piloti nisu dobili ni prvi signal kada im se javio iskusniji pilot te im preporučio da zbog lošeg vremena preusmjere let i slete u Split. Naravno, ministar Brown i ostali visoki službenici ne bi bili oduševljeni idejom dodatnog kašnjenja u Dubrovnik, pa je Davis odlučio ipak sletjeti u Dubrovnik. Nešto prije tri sata poslijepodne, avion je nestao i nije se više javio dubrovačkim kontrolorima leta.
Nakon četiri sata potrage, pronađeni su ostaci Boeinga 737 na brdu Sveti Ivan. Stotinjak hrvatskih policajaca i vojnika pretraživalo je brdo i pronašlo stjuardesu Kelly u repu aviona, jedinom dijelu Boeinga koji je ostao čitav nakon pada. Iako neki mediji tvrde da je Kelly bila u dobrom stanju kada su ju pronašli, s tek nekoliko masnica i ogrebotina, drugi pak tvrde da je pronađena onesviještena te ozlijeđene kralježnice. Nažalost, preminula je ubrzo od ozljeda u rukama liječnika.