Iza krivolova se često nalazi financijska motivacija, no kod ibisa to vjerojatno nije slučaj jer se kod nas zaštićene ptice, koliko nam je poznato, ne drži kao trofeje. Najvjerojatnije se radi o čistoj obijesti, a ibisi su ‘kolateralna žrtva’ niske razine svijesti pojedinaca i sustava, koji slabo funkcionira. Rekao nam je to Mate Zec, voditelj Programa za analizu podataka i stručni suradnik za zaštitu prirode, koji se u Biomu, udruzi za očuvanje prirode, bavi borbom protiv krivolova. Biom je prvi objavio vijest kako je netko ubio Donatella i Terassa, ćelave ibise, vrstu koja se nakon 200 godina vratila u Hrvatsku, kad su sišli s rute na putu prema zimovalištu i, nažalost, tragično završili na Vranskom jezeru.
- Slučajevi poput ovoga, gdje stradaju izuzetno ugrožene vrste, događaju se redovito, ali veći problemi su oni konstantni, a uglavnom prešućeni. Situacija je prilično deprimirajuća. Procjena je da oko 500.000 ptica godišnje strada u krivolovu u Hrvatskoj - objašnjava Zec.
- Na šaranskim ribnjacima, prešutno, masovno stradavaju zaštićene vodarice i prepelice kao lovne vrste, ali korištenjem zabranjenih elektroničkih vabilica ili liski.
Na pitanje tko su najčešći krivolovci kaže kako vjeruje da su u pojedinačnim slučajevima to Hrvati. Za strance kaže kako dolaze u organizirani lov, ali koriste ilegalne alate kao što su vabilice, pa tako stradavaju zaštićene vodarice ili pjevice. Ibisi ubijeni na Vranskom jezeru nenadoknadiva su šteta, koja, čak i da krivolovce pronađu, neće vratiti dva vrsna trenirana vodiča koji su pripremali nove generacije ibisa za povratak u divljinu. Iz zadarske policije rekli su kako provode izvide i poduzimaju sve mjere i radnje vezane za ovaj nesretni slučaj. Biom i druge udruge nastavit će i sami izlaziti na teren da bi spriječili nova stradavanja - zaključuje Zec.