Bio je neustrašiv, kažu za "Gadafija" njegovi suborci. Strašan borac koji se ničega nije bojao. Lipik, grad u koji je doselio iz rodne Libije, smatrao je svojim. Braniti ga od agresora bila mu je dužnost, srcem je krenuo zaustaviti neprijatelja koji je planirao da ga uništi, razori i osvoji.
- Bio je jako hrabar. Priključio se obrani odmah na početku. Njegovo znanje i iskustvo davalo nam je određenu sigurnost. Mi smo u to vrijeme bili goloruki, samoorganizirani. Morali smo doći do oružja kako smo znali i umjeli, morali smo brzo učit, a on je bio taj uz kojeg smo se osjećali sigurno - ispričao nam je Vinko Dolić, Gadafijev suborac.
Stručnjak za gerilsko ratovanje
Ibrahim Abushaala "Gadafi" rodio se 1955. u Misrati u Libiji u mnogobrojnoj obitelji. Po zanimanju je bio medicinski tehničar, ali je kao vojnik u domovini sedam godina služio vojsku i sudjelovao u Libijsko-čadskom ratu. Tamo je stekao zavidno vojno iskustvo. Bio je stručnjak za gerilsko ratovanje. U slobodno vrijeme bavio se boksom. Svoju nevjenčanu suprugu, Hrvaticu Zoricu Jurki upoznao je u Libiji gdje je ona osam godina radila kao medicinska sestra. Nakon što se ona vratila u Hrvatsku i on je došao za njom. Prije Domovinskog rata živio je u Lipiku u Ulici Petra Svačića 11, a Lipičani su ga prozvali Gadafi - prema dugogodišnjem predsjedniku Libije, pukovniku Muameru Gadafiju. Među Lipičanima je još bio poznat i pod nadimkom Martin.
- On je bio jako pozitivna osoba, s njim nikad nije bilo nikakvih prijepora ni sukoba. Slabo je pričao hrvatski, ali sve smo se razumjeli. Nije on odmah postao zapovjednik. No kad smo vidjeli kolika je njegova hrabrost i znanje imenovali smo ga. Nažalost svi ratni zapovjednici obrane Lipika su pokojni - kaže nam Dolić.
Njega su se, ističe, bojali i četnici. Znali su da postoji neki Libijac, da je opasan i da je na hrvatskoj strani.
- Samo njegovo postojanje je dosta psihološki djelovalo na njih. Da su oni tada znali koliko smo mi bili malobrojni..A svaki dana smo imali bliske susrete s četnicima. Jedan od žešćih napada je bio baš tog 28.11 kad je Gadafi i poginuo - prisjeća se Dolić.
Predosjetio svoju smrt
Gadafijevi suborci kažu da je on išao kada nitko nije mogao.
- Svatko se bojao ići s njime. Na primjer navečer, ode on oko 10 sati u izviđanje sam sa IC uređajem. Nakon toga dođe i traži čovjeka koji će ići s njime, samo da mu nosi rakete za osu. Dečki su većinom odustajali na pola puta; on je nastavljao sam. Uvijek se vraćao, no taj put nije. Nije to bila greška, nego sudbina. On je znao reći: Ako te Bog neće – neće, al’ kad te hoće – hoće!” Zadnju noć prije pogibije proveo je na punktu u Ulici Nikole Tesle. Imao je predosjećaj da će poginuti.
Okupljenima je tada rekao: “Ja ću sutra poginuti.” I poginuo je 28. studenog 1991. godine. Bog ga je tog dana, jednostavno htio… - opisao je svojedobno Gadafija jedan drugi njegov suborac.
Naime, tog 28. 11. vodile su se bitke po cijelom Lipiku. Gadafi je usred borbi izašao je iz zaklona i zaklonjen iza električnog stupa ispalio je tromblon na neprijatelja. Tada se vratio u zaklon po novi tromblon. Prilikom istovjetnog pokušaja, izašavši iza električnog stupa, bio je pogođen metkom na mjestu gdje se spaja pancirka. Samo je kleknuo i izustio svoje posljednje riječi "Nemam nogu, ja gotov!" i poljubio privjesak na lančiću.
Četnici ga prozvali plaćenikom
Nakon osvajanja Crkvene ulice neprijatelj je na svojoj televiziji prikazao tijela Gadafija i, također tog dana, poginulog hrvatskog branitelja Branka Marinčića - Đinca, uz komentar da je to libijski plaćenik. Kamera je prilikom toga pogrešno, cijelo vrijeme, zumirala Marinčića. Svi Lipičani su dobro znali da Gadafi nije bio libijski plaćenik, nego istinski domoljub i branitelj Lipika. Na prikazanu reportažu srpske televizije, libijsko veleposlanstvo u Beču reagiralo je prosvjedom kod Vlade RH, te je uputilo svoje službenike u Zagreb radi istrage u vezi s pogibijom libijskog državljanina. Kako su službenicima Libijskog veleposlanstva bili stavljeni na uvid svi dokumenti koje su tražili, kao i tijelo poginulog, po završetku istrage, ispričali su se zbog neugodnosti, te su zamolili da se Gadafijevo tijelo na zahtjev obitelji, preveze u Libiju.
Trećina Lipika nikada nije pala u ruke okupatora, 6. prosinca 1991. kada su branitelji oslobodili okupirane dijelove Lipika tijelo Gadafija pronađeno je na groblju.
Branitelji Lipika ispred hotela Begovača gdje je bilo zapovjedništvo obrane grada
Nakon obdukcije i identifikacije Gadafijevog tijela u Zagrebu, pokopan je prema islamskim običajima a obred je predvodio dugogodišnji muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefko ef. Omerbašić. Tijelo Ibrahima Abushaale prevezeno je u Libiju gdje je sahranjen u rodnoj Misrati. Posmrtno je unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske.