Prošlo je točno godinu dana otkako je registriran prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj. Za mnoge, bila je to najduža godina u našim životima. Godina dvaju valova pandemije koje su prekidala dva razorna potresa. Što smo naučili u ovih godinu dana?

1. Sustav i dalje ne funkcionira. Entuzijazam, srećom, da

Naučili smo da sustav u Hrvatskoj, naročito onaj zdravstveni, odavno ne funkcionira, već uglavnom ovisi o entuzijazmu i stručnosti liječnika, zdravstvenih djelatnika i medicinskog osoblja. Imajući sve to u vidu, pravo je čudo kako je hrvatsko zdravstvo izdržalo godinu dana pandemije i nekoliko valova zaraze. Zdravstvo koje je u vječitim dugovima, potkapacitirano, demotivirano, često prepušteno samo sebi. 

Jasno, ostaje pitanje je li hrvatsko zdravstvo zbog pandemije zanemarilo sve ostale bolesti, naročito onkološke. Ali u trenutku najveće krize, zdravstvo je odradilo zadatak.

2. Prvo politika, onda struka

Naučili smo već na samom početku pandemije da je poslovično zanemarena struka ponovno dobila na važnosti, da se znanost, znanje i stručnost ponovno cijene i etabliraju, ali nažalost, naučili smo i da struka vrlo lako potpadne pod utjecaj politike ili postane njezinom žrtvom. Ne samo da su se stručnjaci u tumačenju epidemioloških mjera raskolili po političkoj liniji - uz Vladu i protiv nje  - već smo vidjeli i kako je Krizni stožer postao HDZ-ov paravan iza kojeg je premijer skrivao svoju nesposobnost, a potom i propagandni alat kojim je HDZ probio put do drugog mandata na vlasti, dok su sami članovi stožera vrlo brzo postali HDZ-ovi manekeni. Neki završili i u Hrvatskom saboru.

Struka u ovoj zemlji može napredovati, ali samo preko politike mrtve.

3. Strahovi su dobrodošli, od njih se dobro živi

Strah od zaraze nadjačao je strah od HDZ-a, što je Andrej Plenković iskoristio na srpanjskim izborima, održanima u pauzama pandemijskih valova. Ljudi u strahu od korone nisu izašli na izbore, stranke nisu zbog korone mogli održati pravu predizbornu kampanju, a strah od promjene usred pandemijske krize i nakon razornog potresa održao je postojeću garnituru na vlasti.

Teško je sada znati bi li Plenković, da nije bilo korone, preživio deset smijenjenih ministara, korupcijske afere, žetončiće u Saboru, koaliciju s Milanom Bandićem...

4. Stožerokracija pogazila demokraciju

Kao da hegemonija HDZ-a, ustanovljena prije pet godina i proširena kapilarno na sve aspekte društva, nije bila sama po sebi dovoljna, već je HDZ na početku korona krize uspostavio stožerokraciju: vladavinu nekolicine ljudi iz kriznog stožera pod kontrolom HDZ-a, koji su donosili mjere, uvodili zabrane, kršili ustavne slobode, bez blagoslova parlamenta kojeg je Plenković prigodno marginalizirao. Neizabrani dužnosnici počeli su diktirati živote i slobode građana. 

Nije hrvatska demokracija baš uzorna, ali nije nam zbog toga još trebala i stožerokracija.

5. Iz pobjede u poraz. I natrag.

Plenković je neposredno prije srpanjskih izbora proglasio pobjedu nad koronom. Zahvaljujući toj pobjedi uvjerljivo je osvojio drugi mandat na izborima. Nakon te pobjede na izborima Hrvatska je doživjela najteži udar pandemije koja je svakoga dana brojala nekoliko tisuća zaraženih i rezultirala s preko pet tisuća umrlih. Izborni pobjednik i samoprozvani lider koji je u krizi završio zatočen na tavanu s koronavirusom dugo nije htio priznati poraz, naročito debakl njegova slogana o Sigurnoj Hrvatskoj, pa se debelo kasnilo sa zatvaranjem, nakon čega je zaustavljen broj zaraženih i smanjeni smrtni slučajevi.

Plenković će ponovno, u to nema nikakve sumnje, proglasiti pobjedu nad koronom, taman pred lokalne izbore.

6. Što su pravila bez iznimki?

U ovih godinu dana pandemije naučili smo da pravila postoje samo kako bi se uvodile prigodne iznimke. Zabrane kretanja, okupljanja, druženja, rukovanja, dodirivanja, odnosile su se na sve osim na odabrane - na vladajuće političare, poznate tenisače, Katoličku crkvu, vjerske i političke skupove... Bombardirani smo svakakvim zabranama, upozorenjima, kaznama, koje se vrlo često nisu odnosile na povlaštene, odabrane, dobro povezane. Kao što se sankcije zbog zataškavanja proboja pandemije u domove umirovljenika nisu odnosile za članove vladajuće stranke, poput onog slučaja u Splitu. I kao što su povlašteni uspjeli čak i dobro zaraditi na pandemiji.

Nije nam trebala ova godina da to naučimo. Samo smo utvrdili gradivo.

7. Građani odgovorniji od politike

Očekivalo se, pa i zahtijevalo, od običnih građana da budu odgovorniji od onih koji uvode pravila i diktiraju zabrane. I obično su građani, prema tumačenjima premijera i članova Krizni stožera, bili krivi zbog širenja zaraze, zbog izbijanja novih žarišta pandemije, zbog okupljanja i druženja, nepridržavanja mjera. Kojih se nisu pridržavali ni oni koji su te mjere uvodili. 

8. Misli na druge, cijepi sebe. I svoje

Ne nazivaju se povlašteni takvima bez razloga. Vlada je, nakon kašnjenja, a potom i kršenja epipdemioloških mjera, doživjela novi debakl s nabavkom cjepiva, s rasporedom cijepljenja i određivanjem prioriteta. Kad se spašavaju životi, povlašteni smatraju da su njihovi životi vrijedniji od života starijih, bolesnih, ugroženih, siromašnih. Hrvatska je odavno skrojena tako da ugađa povlaštenima.

Ni korona nije pružila argumente protiv toga.

9. HDZ uništava. HDZ spašava. HDZ uništava...

A možemo i ovako: iako spašava država, HDZ tvrdi da on zapravo spašava sve one koji godinama financiraju državu kako bi ih mogla spasiti u trenucima krize. Također, HDZ je stvari postavio tako da sam kreira krizu ili naprosto pušta da kriza eskalira, kako bi se mogao pojaviti kao spasitelj i riješiti stvari.

Što je gore, HDZ-u je bolje. To smo također davno naučili. Sad samo utvrđujemo gradivo.

10. Plenković se promijenio?

Hrvatski premijer bio je jedini državnik Europske unije koji se zarazio koronavirusom. Zatvorio se na svoj tavan i obraćao politici i naciji putem video linka. Bio je to trenutak slabosti koji si šefovi HDZ-a, te pobjedničke stranke, rijetko mogu dozvoliti. A onda, Plenković se s tavana vratio donekle promijenjen. Nekako nervozan, manje tolerantan, svakako manje odmjeren, ostavlja dojam ogorčenog i frustriranog premijera.   

A opet, možda je ova, najduža pandemijska godina, naprosto bila preduga dionica za hrvatskog premijera.