Svako toliko, iz slučaja u slučaj, svjedoci smo bizarnih priča iz naših sudnica. Uglavno je riječ o sporosti sudaca, proceduralnim (namjernim ili nenamjernim) greškama zbog kojih, primjerice, ubojice, dileri, kamatari...slobodno šeću gradom, ispijaju kave i smiju nam se. I nama i pravdi. Tako je u subotu na večer na slobodu pušten Dino Dragičević (20). Imao je samo 18 godina kada je ubio svog prijatelja Damira Šuću. Dino je rekao da je bilo slučajno. No pucao mu je u sljepoočnicu... Uglavnom, u pritvoru je proveo dvije godine. Jučer su ga, po slovu zakona, morali pustiti iz pritvora jer suđenje nije ni počelo. Izmijenila su se četiri suca, pa je svaki od njih u te dvije godine morao predmet proučavati iz početka... I tako je Dino na slobodi, a ni putovnicu mu nisu oduzeli. On je, za sada, slobodan čovjek sve do presude. A do tada može - pobjeći iz Hrvatske. Hoće li se u naše pravosuđe ikada uvesti red, rad i disciplina? Hoće li suci unedogled odugovlačiti sporove za teška kaznena djela? Ili će i dalje biti brzi samo pri zatvaranju ljudi koji nisu platili kaznu za parkiranje? Treba li drastično kažnjavati sve one koji "mute" s predmetima i tada, po hitnom postupku, novčano kazniti i smijeniti predsjednika suda koji nije kontrolirao svoje podređene?