Samo dan nakon izborne pobjede neonacističkih i proruskih desničara iz Slobodarske stranke na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Austriji, u Francuskoj je počelo suđenje Marine Le Pen, liderici krajnje desničarske stranke Nacionalno okupljanje, senzaciji Europskih izbora i pobjednici prvog kruga parlamentarnih izbora prije nekoliko mjeseci.

Le Pen i druge stranačke kolege optužuje se za nezakonito uzimanje financijskih sredstava za lažne djelatnike u Europskom parlamentu.

A jučer pobjednička austrijska Slobodarska stranka, čiji se predsjednik naziva "kancelarom" i čiji članovi na sprovodu pjevaju nacističke pjesme, prije samo pet godina, i to dok je sudjelovala u koalicijskoj vladi, izazvala je korupcijski skandal kada su se njezini čelnici u snimljenom razgovoru otvoreno pregovarali o dodjeljivanju državnih poslova u zamjenu za financijsku i drugu pomoć njihovoj stranci.

Orbanova korupcija

Pored toga, ovoga proljeća njihov politički uzor i saveznik Viktor Orban našao se u još jednom korupcijskom skandalu kada je njegov bivši suradnik javno otkrio dokaze o utjecaju na pravosuđe i suce, o zloupotrebama europskih fondova, o bogaćenju uskog kruga ljudi oko Orbana.

A Donald Trump, republikanski kandidat za predsjednika SAD-a, tijekom izborne kampanje obilazi sudove, skuplja sudske presude zbog korupcije i kriminala, pa čak i silovanja, javno huška svoje pristalice protiv liberala i stranaca dok ubire prljave donacije preko fiktivne prodaje satova, kovanica i drugih memorabilija, očajnički tražeći u Bijeloj kući spas od odlaska u zatvor.

Primjećujete li poveznice?

Svi su oni predstavnici radikalne, ekstremne, krajnje, nacističke, rasističke, šovinističke desnice. Svi se oni suočavaju s optužnicama ili optužbama za korupciju. Svi su oni saveznici ili suradnici Vladimira Putina. 

I najgore od svega, svi oni uživaju (sve veću) podršku u biračkom tijelu.

Huškanjem do vlasti

Krajnja desnica godinama već skuplja podršku glasača na gađenju vladajućim elitama, na korupciji i aferama, a onda i sama gomila korupcijske skandale. 

I pritom svoju korupciju, kriminal i sumnjivo financiranje nastoji pokriti brutalnim huškanjem građana na migrante, na strance, na ljude druge vjere ili boje kože, na one koji navodno ugrožavaju autohtone (bijele) Francuze, Austrijance, Mađare, Amerikance, pa i Hrvate, tako što im uzimaju poslove (ili socijalnu pomoć), mijenjaju im kulturu (o čemu govori i Zoran Milanović), ugrožavaju kršćanske vrijednosti, donose prijetnju multikulturalizma i tko zna što još.

Što god im treba.

Birači koji u takvim porukama nalaze osvještenje svojih najgorih strahova, najdubljih frustracija i najnižih strasti, daju podršku Slobodarskoj stranci koja je relativni pobjednik izbora u Austriji, daju podršku Marine Le Pen, Viktoru Orbanu, Donaldu Trumpu... Bez obzira što oni gaze po još dubljoj korupcijskoj baruštini, što okupiraju državu i njezine institucije kako bi zaštitili svoju vlast i svoje vlasništvo (poput Orbana), što otvoreno prodaju laž i licemjerje, poput Trumpova napada na migrante nakon što je oženio dvije migrantice.

Ali bijele boje kože.

Korupcija iza zastava

I Hrvatska se u milijun navrat uvjerila u dvoličnost krajnje desnice koja se otvoreno hvali da se bori protiv vladajuće korupcije, a onda i sama poseže za mutnim izvorima financiranja ili se prodaje za pišljivih 500 eura, kao što korupciju i kriminal zamata u nacionalne simbole, u mržnju, huškanje, podjele i kulturne ratove.

Austrijski desničari osvojili su glasove na strahu od migranata i navodnoj najezdi stranaca u taj alpski raj na zemlji, premda i oni sami rade po nalogu i u interesu - a vjerojatno i za račun - strane države, i to Putinove Rusije.

Donald Trump se čak i u prošlotjednom razgovoru s Vladimirom Zelenskim hvalio svojim prijateljstvom s agresorom i teroristom Vladimirom Putinom, premda je njegova stranka bojkotirala isporuku pomoći Ukrajini, kao što se nagađa da je Trump tajne dokumente pronađene u njegovoj kupaonici, kao i neke druge, dostavljao upravo Rusiji, ali i drugim zemljama.

Savjetnik mađarskog premijera Viktora Orbana ovih je dana poručio kako se Mađarska ne bi branila od upada ruskih trupa u njezinu zemlju. Kao da notorna 1956. godina, krvavim slovima upisana u mađarsku povijest, nikada nije postojala.

To su čuvari nacionalnog interesa.

Koji čuvaju samo svoj interes.

Kriminalci i šibicari

To su osuđeni kriminalci, optuženi prevaranti, uhvaćeni muljatori, sitni ili krupni mufljuzi i šibicari, provokatori koji kreiraju kaos u svojim zemljama kako bi se predstavili kao jedini spasitelji, uzdanice i nacionalne veličine.

A to su i politički agenti Vladimira Putina koji nastoji posaditi svoje saveznike u što više europskih zemalja (Slovačka, Češka, Hrvatska...) kako bi uzdrmao europsko jedinstvo u pomoći Ukrajini, kako bi razbio solidarnost u vezu ruskih sankcija, kako bi utjecao na politiku u Europskoj uniji i NATO savezu, a na slučaju Mađarske čak probio šengenski prostor i otvorio granice Europske unije.

U ovoj strateškoj igri svjesno ili nesvjesno sudjeluju i sami birači u europskim državama, glasajući za korumpiranu i kriminalnu desnicu, otvarajući tako put ruskim interesima koji će se sutra pojaviti i na istočnim granicama Europske unije. 

Ono što prolazi Ukrajina, mogla bi prolaziti i Europa. Ono u čemu sada živi Putinova Rusija, živjet će i Europa pod vlašću Putinovih agenata. Koji su korumpirani govoro kao i njihov ruski uzor.