"Poučeni svim iskustvima od 2019. godine", kazao je jučer Željko Stipić iz sindikata Preporod, "uvijek kada se premijer uključuje u konfliktnu situaciju, onda je na pomolu i rješenje".

Koliko puta smo to čuli?

Primjerice, prije dva mjeseca kad je predsjednik Liječničke komore Krešimir Luetić poručio kako "očekuje da se premijer uključi osobno u rješavanje gorućih problema". Kako bi osobno ugasio vatru. 

A čut ćemo takve poruke sve češće, jer je i štrajkova i prijetnji štrajkovima sve više.

Nakon liječnika i medicinskih sestara, sada imamo štrajkove ili najave štrajkova sudaca, sudskih službenika, pravosudnih policajaca, kao i školskih sindikata koji traže deset posto povećanje plaća.

Što više Andrej Plenković prodaje blagostanje, to se učestalije bori protiv štrajkova. U HDZ-ovoj državi napretka koja juri prema "standardu najrazvijenijih zemalja u svijetu", sve više sindikata - i to onih na državnim jaslama - iskazuje nezadovoljstvo primanjima i radnim uvjetima. 

Profesori, suci, liječnici...

Jutros je u organizaciji Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika započeo je štrajk pravosudnih službenika koji traže povećanje plaća, a istoga dana premijer bi zajedno s ministrima trebao razgovarati s profesorima, medicinskim sestrama, pravosudnim policajcima, prosvjetarima.

Plenković građanima prodaje prosperitet, a sada će dio tog prosperiteta morati podijeliti i sa sindikatima.

U svakom slučaju, sve učestaliji valovi štrajkova signaliziraju dvije stvari: raspad Plenkovićeve države i nagovještaj skorih izbora.

Postojano raste lista nezadovoljnika koji traže poboljšanje radnih uvjeta, onih koji osjećaju posljedice pandemije i dugogodišnje erozije sustava, onih koji su "dovedeni u stanje zlovolje", onih koji desetljećima zahtijevaju bolji status u društvu, onih koji su pretrpani poslom - poput zatvorskih čuvara u Remetincu. 

Povratak u stvarnost

Svaki Plenkovićev javni istup posljednjih mjeseci odiše optimizmom i samozadovoljstvom, njegova propagandna mašinerija lansira priče o smanjenoj inflaciji i rekordnoj nezaposlenosti, o povećanim prihodima države, o bujici europskih sredstava koji se slijevaju u Hrvatsku, o blagostanju koje bjesomučno lupa na vrata. 

I svaki puta štrajkovi ga vrate u surovu stvarnost.

Sindikati podsjećaju premijera da je situacija daleko od idilične.

S druge strane, valovi štrajkova mogu se protumačiti i uvertirom u izbornu godinu. Kao što don Corleone na dan vjenčanja njegove kćeri ispunjava sve molbe, tako i HDZ u predizborno vrijeme ne odbija zahtjeve sindikata.

Kupuje na veliko

Kad kupuje glasove, HDZ kupuje na veliko, a svi korisnici državnog proračuna debela su štaka na koju se oslanjaju Plenkovićeve ambicije za ostanak na vlasti. Predizborno vrijeme stanoviti je "happy hour", kada sindikati osjećaju da je najbolji tajming za ostvarenje zahtjeva, podizanje standarda, iskamčivanje povišica i regresa.

Ili makar za sastanak s premijerom.

A onaj tko se ugura u Plenkovićev kabinet, neće izaći praznih ruku.

"Svi zadovoljni"

U predizborno vrijeme potpisuju se kolektivni ugovori kojima se obaveze prebacuju na novi mandat - često nove vladajuće garniture - dijele se povišice, daju obećanja, pišu zakoni, a sve "u kontekstu pronalaska rješenja kojima će svi biti zadovoljni", kako to šablonski ponavlja predsjednik Vlade.

I zato, tko god se domogne sastanka s premijerom u godini prije izbora može računati na uspješan ishod razgovora. Plenković nikada ne nosi loše vijesti, to ostavlja suradnicima, dok dobre vijesti ne podrazumijevaju samo smirivanje štrajkaša, već i prelijevanje njihova zadovoljstva na izborne rezultate.

HDZ uoči izbora dijeli darove, ali i računa s darovima u glasačkim kutijama.