Srbija je izabrala kontinuitet. Vučićeva je pobjeda - premda osporena od oporbe - uvjerljivija nego što se očekivalo. Što je sve u temelju te pobjede? Stalno izazivanje kriza, napetosti sa susjedima, veliki ekonomsko-graditeljski zamah, diktatorska vladavina nad medijima, izgradnja kulta ličnosti, neprestana proizvodnja drame, stalni performansi, velika volja za moći, nemoćna opozicija, krađe, autobusi s vojskama prekodrinskih glasača, sveprisutna korupcija... Srbija ima svog Orbana. Aleksandar Vučić u Srbiju je uveo takozvanu neliberalnu demokraciju. To će reći da su izbori višestranački, ali društveni sustavi nisu slobodni. Njima se upravlja čvrstorukaški. Državom i njenim resursima vladaju miljenici vladajuće partije. Oporba ima formalno pravo glasa, ali je praktički nevidljiva. Možete li zamisliti da se na stranicama vaših omiljenih portala svakoga dana u svakom trenutku nalazi po pet, šest, katkad i više, fotografija Velikoga vođe, s naslovima “Vođa digao plaće”, “Vođa otvorio vrtić”, “Vođa najavljuje povećanje mirovina”, “Vođa je Superman”... E, to je Srbija.