Baš je jučer završio san suca Ivana Turudića. Nije postao šef novog, samo za njega smišljenog, Visokog kaznenog suda (VKS). Instance koja će u drugom stupnju odlučivati o svim kaznenim presudama županijskih sudova u Hrvatskoj. Elem, Državno sudbeno vijeće nije ga izabralo. Izgubio je sa 6 glasova protiv i 4 za.
Teško je povjerovati da se odluka temeljila na njihovoj procjeni Turudićevih profesionalnih sposobnosti. Točnije manjku. Jer većina u DSV-u, koja uvijek izbliza osluškuju puls najdražeg im HDZ-a, ne bi propustila potvrditi tu želju bez obzira na razinu nečijih znanja i vještina. Uostalom, HDZ-ov “mali od sudstva” Dražen Bošnjaković (veliki je kolega Vladimir Šeks) još je ranije poslao jasnu poruku da je Turudić njihov, kad mu je zakačio titulu vršitelja dužnosti predsjednika VKS-a u osnivanju. Neki kažu i nezakonito. Ali ostavimo se tih sitnica.
Što je onda presudilo sucu Turudiću?
Tumačenja se ponešto razlikuju, ali uglavnom se spominju javni pritisak i strah od golemog skandala. I gromoglasna šutnja bjegunca Zdravka Mamića oko njegova prijatelja suca. Veze njih dvojice (da bude jasno, Turudić nikad nije bio na listi sigurnosnih službi “20 suspektnih sudaca” jer ona jednostavno ne postoji) istražitelji su ispitivali. Pitanja je, je l’ te, bilo puno i mnoga su ostala bez ikakvog odgovora. Ali ostala je i sumnja. A kad je bijesni Mamić, iz sigurnosti svoje prve domovine, krenuo u vendetu protiv osječkih sudaca, pokrenule su se neviđene reakcije u njegovoj drugoj domovini. Što dalje? Čekamo sad što će napraviti Turudić. Ako pak ovu “uvredu” prešuti, to znači samo jednu stvar: stislo ga. A ako počne urlikati da je izbor nepravedan? Koga više briga.