Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved dao je svoju podršku imenovanju Ivana Anušića za novog ministra obrane, uz poseban naglasak kako je on "dragovoljac Domovinskog rata koji je prošao najteža bojišta u Hrvatskoj te da mu je u Domovinskom ratu poginuo brat".

To bi, eto, trebala biti jedna od ključnih referenci za preuzimanje Ministarstva obrane.

Ali sjetimo se, Mario Banožić nije bio sudionik Domovinskog rata. U to vrijeme je, kako reče Zoran Milanović, "skupljao Pokemone". I kao takav je, bez vojnog ili ratnog iskustva, pa i bilo kakvog doticaja s vojnim ili sektorom obrane (osim korištenja lovačkih pušaka, naravno), preuzeo MORH od proslavljenog, ali posramljenog generala Damira Krstičevića.

Bio je, dakle, totalni amater, nevježa i laik.

Zašto je sad to važno?

Zašto je onda važno u kontekstu imenovanja na čelo ministarstva istaknuti da je Anušić bio sudionik Domovinskog rata, da je prošao ratišta i da mu je u ratu poginuo brat? Trebalo ga je onda imenovati za ministra branitelja. 

I ako je to važno naglašavati sada, zašto nije bilo bitno naglašavati to kod njegova prethodnika?

Jasno, Medved ističe tu činjenicu jer nijednu drugu referencu za Anušića ne može pronaći. Premda reference u ovoj Vladi doista nisu bitne. Osim možda znanja engleskog jezika, jer ministar obrane komunicira s kolegama iz NATO saveza. Govori li Anušić engleski?

Jasno je da Anušić dolazi na čelo MORH-a kako bi grijao fotelju do parlamentarnih izbora. Nakon toga, Plenković možda pronađe novog Banožića.

I zbog toga postavlja se pitanje što je Anušiću ovo trebalo?

Bježi iz Slavonije

Bježi li iz Slavonije koja se raspada od katastrofalnih požara, razornih oluja, svinjske kuge, iseljavanja i opće frustracije? Ili gradi političku karijeru bliže centrima moći u Zagrebu, budući da nitko još iz dalekih županija nije osvojio HDZ? Baš kao što to još nije pošlo za rukom nijednom županu.

Slavoniji vjerojatno nikada nije bilo teže od Domovinskog rata, kao što nije bilo teže ni samom HDZ-u u Slavoniji. Anušić je bio jedan od snažnijih stranačkih aktera u područjima koje se tresu pod stalnim krizama. Sad će biti jedan od Plenkovićevih ljudi u slaboj Vladi koja se trese pod aferama i permanentnim kadrovskim smjenama.

Bio je Plenkovićev kritičar, sad će biti Plenkovićev ministar.

Trebao je spašavati Slavoniju od posljedica otrovne kataklizme i eutanazije svinja, kroz europske fondove i suradnju s državom, a ispada da je pobjegao od problema, kriza i osobne odgovornosti.

Da bi sada na čelu Ministarstva obrane spašavao Plenkovića.

Ne treba stručnjak

Nije Anušić postavljen na čelo MORH-a jer je Plenkoviću trebala snažna osoba, kredibilan politički akter, lojalan suradnik ili možda nekakav ekspertan poznavatelj naoružanja, borbenih zrakoplova, protuzračne obrane, borbenih vozila i ratnih brodova. Pa čak ni branitelj.

Plenković je na tom mjestu godinama držao amatera Banožića, obilježenog aferama, posvađanog s Pantovčakom, političara koji ga je sramotio u javnosti, koji je vojsku koristio kao osobni servis, a državu kao ispomoć u rješavanju egzistencije. 

Pa eto, ako je mogao Banožić, može bilo tko drugi. Pa čak i Anušić.

Samo, što će Anušić ovime dobiti? 

Groblje karijera

Bivši Plenkovićevi ministri ne ostvaruju nekakve zavidne karijere nakon odlaska iz njegove Vlade. Neki završavaju čak i u zatvoru, mnogi na marginama, u političkoj anonimnosti, daleko od politike i od Plenkovića. A u Vladi, pak, nitko ne smije postati veća zvijezda od samog Plenkovića. Pitajte samo Vilija Beroša.

Uostalom, Anušić je svjedočio načinu na koji se Plenković nedavno riješio njegove bliske suradnice i ministrice regionalnog razvoja Nataše Tramišak. Zbog toga se čak i javno pobunio. Kako može biti siguran da njega ne čeka ista sudbina?

Duguje Plenkiju

Možda je zato bitna ona Medvedova konstatacija da je Anušić bivši branitelj. Ne bi se Plenković usudio posramiti bivšeg branitelja. Umjesto toga, pretvorit će ga u svog bliskog suradnika, potpredsjednika i ministra koji svoj politički uzlet više ne duguje biračima, nego predsjedniku stranke i Vlade.

A Ministarstvo obrane će se već nekako snaći. Kako je preživljavalo s Marijom Banožićem, koji bi i dalje sjedio na njegovu čelu da nije pretjecao po magli, tako će valjda preživjeti i s Ivanom Anušićem.

A još važnije, preživjet će i Slavonija bez Ivana Anušića.