Na prvim europskim izborima 2013. godine tadašnja pravašica na koalicijskoj listi HDZ-a Ruža Tomašić našla se na udaru medija i pod kritikama javnosti zbog svoje izjave na jednom predizbornom skupu kako je "Hrvatska za Hrvate, a ostali su gosti".
Umjesto očekivanog debakla i nanošenja štete listi HDZ-a, Tomašić se promovirala u zvijezdu izborne kampanje i osvojila drugi najveći broj preferencijalnih glasova, čak 65 tisuća. Godinu dana kasnije, na novim europskim izborima, osvojila je skoro duplo više, 107 tisuća.
Nije, dakle, za desničare sramota naći se na udaru medija zbog afera, skandala i skandaloznih izjava. Dapače, otkrića i napadi liberalnih medija i javnosti dižu im rejting i djeluju kao politička viagra.
To je na svojoj koži osjetio i Stjepo Bartulica, akter predizborne afere s imovinom, kreditima, tajkunima i svojom majkom, koji je na izborima s dramatično niskom izlaznošću uspio osvojiti drugi najveći broj preferencijalnih glasova, čak 35 tisuća, a onda i fotelju u Europskom parlamentu.
Pa će mu od plaće, kad podmiri kredite, napokon ostati malo više od 38 eura.
Medijska žrtva
Bartulica je iskoristio medijsku hajku za svoju kampanju, izazivajući interes i prkos desničarskih glasača koji su ga prepoznali kao samozvanu žrtvu ljevice i ljevičarskih medija, više nego kao spasitelja tradicionalnih kršćanskih vrijednosti i hrvatskih običaja da djeca dugo budu na grbači roditelja, kako bi ga poslali u pečalbu.
To je patentirani politički recept Donalda Trumpa koji je u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji 2016. godine na izbornom skupu izjavio kako bi "mogao stati usred Pete avenije i upucati nekoga i svejedno ne bi izgubio glasove". "To je nevjerojatno", zaključio je Trump koji i sada, unatoč sudskim presudama, optužnicama, aferama, skandalima, izjavama, pokušaju državnog udara, buđenju američkog rasizma i nacizma, kotira kao favorit za nove predsjedničke izbore.
Ako u međuvremenu ne završi u zatvoru.
Tako je i Bartulica, tema Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, izborio mandat u Europskom parlamentu unatoč aferi, muljanju, izmišljanju i medijskim kritikama. Ili upravo zbog njih.
Kivni Kolakušić
Ispada da su mediji praktički odradili kampanju za Bartulicu. Gurnuli su ga u prvi plan inače dosadne kampanje i u očima desničara pretvorili u žrtvu progona zlih ljevičara koju oni moraju uzeti u zaštitu.
Koliko je ta medijska izloženost, pa čak i negativna, postala bitna svjedoči i izjava najvećeg gubitnika europske kampanje, Mislava Kolakušića. Među krivcima za svoj debakl pronašao je i medije koji su ga "ignorirali". "Ako nam pružite priliku da gostujemo u emisijama, imat ćemo šansu", kazao je Kolakušić koji je pak godinama hvalio kako tajna njegove popularnosti leži u Facebooku i da mu tradicionalni mediji zapravo nisu ni potrebni.
A sada ga je, eto, i Facebook, uhodani marketinški alat ruske političke propagande, iznevjerio. "Facebook nam je u potpunosti smanjio doseg", kazao je europski zastupnik, inače po službenim podacima, jedan od najpasivnijih i najneaktivnijih u Europskom parlamentu.
Mediji kao majka
Što bi se dogodilo s Bartulicom da je ostao u sjeni kampanje, na plakatima s "ideologodijom", na listi stranke koja je izdala birače i postala koalicijski partner HDZ-a?
Bez majke ne može plaćati kredite, a bez medija ne bi se dokopao Europskog parlamenta.
I to je očito postao recept desničarskih političara: neka se piše, makar i loše.
Kolakušić, kao populistički demagog u obračunu s elitama među koje je svrstavao i medije, ostao je u crnoj rupi europske kampanje, odsječen od javnosti i pratitelja na Facebooku, žalostan što se nitko nije njime bavio, pa makar i negativno.
Marifetluci
A Bartulica, klerikalni populist, zasjao je u svom aferaškom sjaju i unatoč - ili zahvaljujući - kritikama medija, pa i pritiska stranačkog šefa Ivana Penave koji je u njegovu slučaju spomenuo "marifetluke", osvojio je 35 tisuća glasova.
Desničari vole svoje negativce, kao što HDZ-ovci vole svoju osuđenu stranku, optužene dužnosnike, osramoćene članove.
Sve to čini se kao nepravedna borba. Ljevica se pred svojim biračima mora dokazivati da je bolja, a desnica parazitira na tome da je postojano gora. Što gora, to uspješnija.
A sad tu teoriju mora još potkrijepiti Zoran Milanović, hrvatski Trump, na predsjedničkim izborima.