''Ušao sam u to s dobrim namjerama, misleći kako će sve ono što me dobro čeka u budućnosti opravdati tih nekoliko loših stvari koje moram učiniti. Bio sam najamna radna snaga na bojišnici seksa. I za to bio jako dobro plaćen, i za to platio jako visoku cijenu. Ovo je moja priča o ljubavi, jer je ljubav jedino što nas može iskupiti i očistiti''

Tomislav K. 

'Onda, jesi za?'

Sto eura, dva sata posla. S tim da je prava frka 45 minuta, ostalo je dolazak, odlazak i priprema. Počelo mi je svitati.

Na neki način tip mi je zapravo dao i kompliment. Pogotovo ovaj o hladnokrvnosti. Imponiralo mi je to. Nije da nikada nisam skužio da mi se neke cure nabacuju, ali koliko to god u 21. stoljeću zvučalo glupo, bio sam vjeran curi.

Doduše, to je bila mala laž. Nisam bio vjeran samo zbog toga. Bio sam vjeran jer sam jednom, odmah na početku, podlegao takvoj situaciji i trebalo mi je sto godina da se izvučem. Svemu sam mogao odoljeti, osim iskušenju. Bio sam takav, dobro, tko nije? Ali, opeklo me. To sranje nisam si htio ponovo priuštiti. Jednostavno nije bilo vrijedno.

Ti si striper? – upitao sam ga.

Ma kakvi – odgovorio je tip.

Odnosno bio sam nekad, ovako kad sam bio u tvojim godinama. Sada to radim iz usluge. Ono, iz jebene usluge. Zato i nemam nekog partnera koji bi mi čuvao leđa, odnosno ne mogu ga tek tako naći. Onda, jesi za?

Pogledao sam ga ni sam ne znajući što ću mu reći.

'Za sto eura mogu izdržati koju pljusku'

Sto eura – rekao je. Dofuram te i odfuram od tamo. Sutra, nađemo se u 11, sve završava najkasnije do jedan.

Vrtio sam u glavi sve argumente i nisam mogao pronaći nijedan razlog zašto ne. Ok, možda bude nekih neugodnih situacija, ali s njima se živi. Vidio sam kako se žene ponašaju kada se raskalaše, sto puta su gore od muškaraca, ali bio sam siguran da se s tim mogu nositi.

Uostalom za sto eura mogu izdržati neko naguravanje, psovke ili možda koju pljusku. Još do prije par godina sam boksao, pa ne može ženska pljuska biti gora od udaraca koje sam primao u ringu, jebemu. A naprimao sam ih se.

Ok, može – rekao sam. Pokupi me ovdje, posljednji trening mi završava u 10 pa ću te pričekati.

Dobro – rekao je tip – ali imam jedan uvjet.

Pomislio sam – eto ga, sad će ispasti da je neki pederluk u pitanju ili nešto još gore od toga.

No nisam ništa rekao, čekao sam da tip odvergla svoje.

Znao sam to – ako je neka gej priča, ćao, zbogom, nema. Zaboravi.

Iznenadio me: Obuci se elegantnije, nemoj mi slučajno doći u trenirci. Nismo klošari. Sako, traperice i košulja minimum, a bilo bi dobro da nisu traperice – rekao je poslovnim, gotovo strogim glasom.

Ja sam samo kimnuo u znak potvrde.

Tip mi je pružio ruku i rekao:

Aleks...

'Da je super biti žigolo, svijet bi ih bio pun'

E moj prijatelju, naivan si ti kao Crvenkapica ako misliš da je biti profesionalni ljubavnik lak posao. Lak i lijep. Da hodaš okolo po svijetu s uzdignutom kitom, kao zastavom, umjesto srca i duše nosiš otvorenu registar–blagajnu, i samo jebeš i caltaš, caltaš i jebeš. Uživaš i još ti plate. Ili katkad i ne uživaš, ali uživaš kad ti plate. Znači, uvijek uživaš, polovično ili cjelovito. I misliš da je najgore što ti se može dogoditi to da moraš poševiti nekog gabora.

Grdno se varaš. Da je to tako, ovaj bi svijet bio pun žigolā. Ali, kad si upoznao, vidio nekog? Nisi, je li tako? Naravno da nisi. Težak je to kuluk. Rudarenje da ti se kičma slomi od muke. Jebeno udarničko krampanje, u najdubljem kopu rudnika. Samo što se rudar može požaliti, pljunuti i skinuti sve svece i bogove s neba, o šefovoj obitelji da i ne govorim.

Dok profesionalni ljubavnik na to nema pravo, mora se smiješiti i šaputati nježne riječi ili bacati dirty talk, ovisno o tome što dama želi. Kuluk je to moj prijatelju i teško zarađen novac. Shvatio sam to još prve večeri s Kristinom, “jedne noći sa Kristinom, kad je bila hladna zima“, kako bi rekao pjesnik.

Mislio sam, naime, rasterećeno da smo tada obavili posao i sve završili, pa ćemo sad na malo predaha, a onda na novu radnu akciju. Nadao sam se da će mi se posrećiti. Da će me angažirati neka mlada direktorica, puno novca, malo vremena, neka koja se ne želi zamarati emotivnim vezama, uzdizanjima i padovima, već eto tako, želi si kupiti užitak kao što se, kažu, sve u tom novom, korporativnom svijetu kupuje.

Nisam bio te sreće. Nisi bio loš – rekla je Kristina – za prvu rundu.

Hm, sijevnulo mi je odmah – za prvu rundu... To mora značiti da Kristina već ima na umu drugu, treću, četvrtu...

Isuse! Kad žena kaže  "Ne" to je  "Možda" , kad kaže "Možda" to je "Da", kad kaže "Da" to je, ne znam više, prozujalo mi je po glavi.
Znači ako ova kaže da nisam bio loš, mora da sam joj bio dobar – tko zna, možda očekuje borbu za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, punih 12 rundi.

Uhvatila me žešća frka.

Prijapov problem

Da, puno sam se puta s dečkima prepucavao i hvalio, uostalom kao i svi muški majmuni, “i tako ti ja nju tri puta bez vađenja i tako šest puta za redom”. No, gola istina je bila da je seks padao jednom do dva puta na noć, a rijetko kada bi nakon svršavanja kita ostala u punom pogonu. Trebalo joj je bar pola sata da se vrati u snagu. Mislim, to je realni život, a ne neka mitologija. Ili pornić.

Rocco Siffredi može stalno i bez predaha, ali čovjek ima ozbiljan poremećaj – prijapizam. To je kad ti erekcija nikako ne prestaje. Vele da su ga, ne jednom, kirurzi morali bušiti da mu sve to spadne. Inače, jedan ga je moj frend vidio uživo, frajer je mali, ali je nabrijan u pičku materinu. U literaturi se to zove „Prijapov problem“, to kad ti kita ne pada. Ja sam ljudima često znao reći – nije to Prijapov problem, nego moj. Ali to su svakodnevna preseravanja, pa svi to rade, ne?

Stvarnost je drukčija. Možeš, recimo, dvaput, i to s komadom koji ti se sviđa, a ne s nekom debeljucom, koja doduše jest ok, pa čak na trenutke i seksi i zgodna, ali opet nije komad koji si ganjao i napaljivao se na seks s njom.

Što je bilo najstrašnije, ova pod drugom rundom nije mislila sutra, preksutra ili naksutra, nego odmah. Sad i odmah.

Sjetio sam se spasonosnih plavih pilula u džepu sakoa, izvalio neku primjedbu tipa da se trebam osvježiti, uzeo sako sa sobom i u kupaonicu gdje sam progutao viagru s tri gutljaja vode. Nisam nikada u životu mislio da će mi viagra trebati. S komadima s kojima sam bio, taj pripravak ne treba, a komadi za koje treba pripravak, meni ne trebaju, tako sam uvijek nekako osjećao. Ali jebiga čovjek snuje, a bog određuje. Ili vrag.

'Prodao sam tijelo za novac, nema povratka'

Nisam se ni htio pogledati u ogledalo jer tko zna, možda je u ogledalu moja slika bila unakažena kao slika Doriana Graya, jer eto, prodao sam tijelo za novac, nema više povratka. Što ako ta unutarnja gadljivost curi van i ostavlja traga na fizičkoj slici?

Doduše, to sportaši stalno rade, mislim ne seks, ali prodaju tijelo za lovu. Istina puno veću lovu, ali svi im se dive i tetoše ih. Ne znajući za trajne i teške ozljede koje si oni nanose i kako će većina njih ostatak života provesti u stalnim bolovima koljena, zglobova, kičme. Tijelo ne oprašta. Pamti i vratit će kad se najmanje nadaš. Mnogi su ljudi zavidjeli Ivici i Janici kad su bili na vrhu svijeta – lova, slava, putovanja, najbolji hoteli, život. Malotko je vidio da je Janica do dvadeset pete deset puta bila pod nožem. Da se Ivica krivio od boli, kad bi ga ulovilo. Da su se dizali ujutro u tri i pravo na Sljeme. Jebiga, ljudi su takvi – vide samo ono čemu mogu zavidjeti, vjeruju da drugi imaju sve, a nitko se ne pita koja je cijena toga.

Tako ljudi misle i o muškarcima koji prodaju svoje tijelo.

O ženama ne. Žene preziru. Uostalom, riječ kurva označava najgoru oznaku karaktera, kad je sve na prodaju, i ono što nikako ne bi smjelo biti. Muškarcima zavide, a velim, nema tu mjesta zavisti.

To je posao, ne isti kao i drugi nego, katkad, i gori. Bar meni.

Ali, sad nije bilo vremena za moraliziranje i propitkivanje budućnosti.

Pohotna debeljuca je ležala tu u krevetu, izvijala se, i čekala. Mene. A prokletim pilulama trebalo je barem pola sata da prorade!..."

>>> Knjigu 'Ispovijed hrvatskog žigola' možete kupiti na kioscima od 16. srpnja za samo 39,90 kuna!