To je to što me zanima!

Što će biti s dječakom (11) koji je sam bježao iz Ukrajine? Slovaci za 24sata otkrili sljedeće korake

Svijet je obišla priča malog Hassana, klinca koji je sjeo na vlak u ukrajinskom Zaporožju i prevalio više od tisuću kilometara do Slovačke
Vidi originalni članak

U normalnom svijetu 11-godišnja djeca pohađaju peti razred osnovne škole. Recimo, u Hrvatskoj čitaju "Koka u Parizu", uče razliku između veznika i uzvika, upoznaju se s padežima i muče s razlomcima. Zaokupljuju ih geometrijska tijela, opsezi i površine pravokutnika i trokuta. Pokušavaju svladati decimale i rastavljanje brojeva na proste faktore. Bubaju veličinu, granice i oblik teritorija Republike Hrvatske, otkrivaju kako se orijentirati u prostoru i upravo sad, na prijelazu iz veljače u ožujak, pišu zadaće o staroj grčkoj civilizaciji.

POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

U devastiranoj Ukrajini 11-godišnjaci bježe od granatiranja nuklearnih elektrana.

PRAVI MALI HEROJ Vrećica u ruci i broj na dlanu: Dječaka iz Ukrajine roditelji su poslali preko granice da se spasi

Svijet je obišla priča malog Hassana, klinca koji je sjeo na vlak u Zaporožju i prevalio više od tisuću kilometara do Slovačke. Doputovao je sam, s jednom plastičnom vrećicom i putovnicom. I telefonskim brojem nažvrljanim na nadlanici. Majka mu je morala ostati u Ukrajini. Nije mogla napustiti svoju teško pokretnu majku.

Prije nego što je željeznički kupe odnio njenog sina u sigurnost, na ruku mu je napisala kontakt rodbine u Bratislavi. Za svaki slučaj.

Cijeli svijet zna ostatak priče. Mali se uspio dokopati slovačke granice, tamo su ga prihvatili volonteri, a državni aparat se upregnuo, pronašao mu rodbinu i doveo ga do Bratislave. Dijete je na sigurnom.

Njegova priča dirnula je i slovačku policiju. Objavili su dječakove fotografije s granice i prozvali ga "njihovim najvećim junakom".

- Volonteri su se pobrinuli za njega, odveli ga na toplo, dali mu za jesti i piti. Spremili su ga za sljedeće putovanje. Sve ih je osvojio svojim osmijehom, neustrašivošću i odlučnošću! Istinski heroj. Zahvaljujući broju na njegovoj ruci i komadu papira za pojasom, javili smo se rodbini koja je došla po njega i cijela priča je završila sretno - objavili su slovački redarstvenici.

Javili smo im se, želeći saznati nešto više o klincu i njegovoj priči. Ljubazna Denisa Bardyova iz odnosa s javnošću nam se ispričala, pozvala se na osjetljivost slučaja i zamolila za razumijevanje. Dopušteno joj je otkrivati samo goli minimum informacija. Nema veze. Ipak, poslala nam je obavijest o sastanku dječaka s Romanom Mikulecom, tamošnjim ministrom unutrašnjih poslova.

- Priča koja je dirnula srce cijele Slovačke. Mali Hassan ima samo jedanaest godina, ali na svom putu je pokazao ogromnu odlučnost, hrabrost i neustrašivost, kakvu nekad ne posjeduju ni odrasli. Strašno mi je žao njega i sve druge djece i njihovih obitelji koje su prisiljene na bijeg iz zemlje zbog svega što se događa u Ukrajini. Zatražio je privremenu zaštitu, za sebe i svoju braću i sestre - poručio je ministar.

Odaslao je i drugu, vrlo važnu poruku.

- Uvjeravam sve koji bježe od rata u Ukrajini da smo ovdje, u Slovačkoj, spremni za pomoć. Kod nas ćete pronaći sigurnost i ako zatražite zaštitu, omogućit ćemo vam zdravstvenu i socijalnu skrb, hranu, smještaj, obrazovanje i priliku za posao. I samo zato što ste zatražili pomoć u Slovačkoj, ne znači da nećete moći putovati i u ostale zemlje Europske unije - dodao je slovački ministar, demonstrirajući stvarnu, opipljivu svrhu saveza kojem i mi pripadamo.

LJUDI VELIKOG SRCA Majka dječaka s granice: 'Hvala vam što ste mi spasili sina, morala sam ga poslati samog'

Oglasila se i dječakova majka. Slovačka policija prenijela je njenu video poruku.

- Ja sam Pisetska Julija Volodymirivna, državljanka Ukrajine, iz grada Zaporižja. Imam više djece i udovica sam. Želim izraziti iskrenu zahvalnost svim slovačkim graničarima i svim volonterima koji su se brinuli o mom djetetu i pomogli mu da prijeđe granicu. Moj sin ima 11 godina, vozio se vlakom do slovačke granice, dočekali su ga graničari koji su pomogli i vodili ga za ruku. Dopustili su mu da prijeđe u Slovačku. Tamo su ga dočekali volonteri koji su nahranili moje dijete i odveli ga u Bratislavu. Jako sam zahvalna što ste mu spasili život. Jer pored mog grada je nuklearna elektrana koju granatiraju ruski okupatori. Gorjela je - priča na snimci žena s podočnjacima.

- Ne mogu ostaviti majku, ima 84 godine, ne može se sama kretati. Stavila sam sina na vlak i poslala ga na granicu sa Slovačkom, gdje su ga dočekali ljudi velikog srca. U vašoj maloj zemlji žive ljudi velikog srca. Spasite našu djecu. Molimo vas da zaštitite našu ukrajinsku djecu - apelira dječakova majka.

I u pravu je. Mali Hassan samo je jedno od nebrojene, prestrašene djece koja su izbjegla ili tek trebaju izbjeći iz ratom poharane države. Nitko nikad ne bi smio biti doveden u Julijinu situaciju. Da mora birati hoće li ostati uz teško pokretnu majku ili se pridružiti sinu na tisuću kilometara dugom, osamljenom i neizvjesnom putovanju u sigurnost.

POGLEDAJTE VIDEO: UŽIVO O RATU UKRAJINA RUSIJA

Idi na 24sata

Komentari 75

  • Suštinu u prvi plan 09.03.2022.

    Slučaj ovog dječaka dobio je sav mogući publicitet. Mene zanima slučaj onog drugog dječaka, koji je pješačio, sam, plačući. To je još tužnije. Koristi se njegova slika, a o slučaju ništa. Kako je on prošaom je li ga netko odmah zagrlio (okrutno je bilo ako ga se samo snimalo), tješio, prevezao i pomogao mu?

  • שלווה 08.03.2022.

    Šta mislite koliko je djece ostalo u pandemije bez jednog staratelja i oba roditelja?3.000.000 pa ti sada vidi, a neki navaljuju da imaju sopstvenu djecu a djece po putu.... 

  • שלווה 08.03.2022.

    Meni dugo nije bilo objasnjivo kako ove druge majke sa djecom prolaze pored djeteta koje je samo i vidiš da nema nikoga okolo, place ide samo... Neki ljudi tek kada dobiju dijete uče sta je emocionalna inteligencija, i malo socijalne prodaju dodirnu se sa njom, egoisticnost prenesu svom djetetu/djeci. Podsjeti me na rat u Sarajevu gdje sam ko dijete od 11 godina u skloništu krao krofne od komšija, nisu nam ništa htjeli dati, a mi svi u skloništu, mi gladni, 2 dana nismo jeli, mi nemamo a oni ne daju. I jos se hvalili... 

Komentiraj...
Vidi sve komentare