Klara Buntić ovih je dana jedno od najspominjanijih imena u regiji. Ona je otkrila javnosti da ju je suprug teško pretukao u subotu nakon što je nasilje u obitelji prijavila policiji, a sud u Ljubuškom ga je svejedno odlučio pustiti na slobodu. Za sve one koji možda nisu upoznati, 41-godišnji Denis Buntić je umirovljeni hrvatski rukometaš („Haubica iz Ljubuškog“) koji je s Hrvatskom osvojio više medalja. Denis Buntić je priveden u policiju, a u njegovoj kući pronađeno je oružje. Županijsko tužiteljstvo zatražilo je određivanje pritvora, ali je sud u Ljubuškom odredio samo mjere zabrane prilaska, na što se tužiteljstvo potom žalilo.
Klara Buntić je za medije izjavila kako strahuje za život, uvjerena da bi bilo tko drugi na njegovom mjestu ostao u pritvoru. "Tu su oružje, nasilje pred maloljetnim djetetom pod utjecajem droge i alkohola", izjavila je te objavila teško probavljiv audio-zapis psihofizičkog zlostavljanja.
U jednom podneblju, gdje je sramota priznati da je netko žrtva nasilja ili nedobog silovanja, gdje se žrtvu gleda s visoka i osuđuje na najogavnije načine te gdje beskrajni primitivizam dovodi u pitanje moral žena koje su izabrale plemenito glumačko zanimanje, Klari Buntić sad predstoji teška borba. Unatoč audio-snimci koja nedvojbeno dokazuje i fizičko i psihičko nasilje, velik je broj onih koji Klaru nažalost dovode u pitanje. Kažu da je „namjerno snimila“ svog nasilnog supruga. Da, i? Što je sporno u tome? Ljudi (među kojima nažalost dominiraju žene) joj ne vjeruju unatoč i više nego očitim dokazima nasilja. Što bi tek bilo da je Klara Buntić sa svojom tužnom pričom izašla bez konkretnih dokaza?
Dok većina normalnih i suosjećajnih ljudi s imenom i prezimenom podržava mladu Hercegovku, a ograđuje se od nasilnika, u komentarima na društvenim mrežama, gdje se takozvani narod oglašava, vlada popriličan kaos. Jedni je prozivaju zbog navodnog „sponzoriranja“ i fizičkog izgleda, drugi se čude zašto je toliko dugo čekala, treći pravu žrtvu vide u - Denisu Buntiću. Jedan od potonjih je i kontroverzni isusovac pater Ike Mandurić. Pater Ike je na Facebooku objavio status u kojem komentira slučaj Denisa Buntića i optužbe da je pretukao svoju suprugu. Unatoč deklarativnoj osudi nasilja, on je prave žrtve pronašao u „muškarcima koji trpe maltretiranje“ te nadodao: „Ako ste istrpjeli onakve histerije i cmizdrenja, ja vam se divim. Dečki, svaka vam čast!“ Također je napisao da je Denis Buntić učinio „lošu stvar“. Nije, Ike. Nije Denis učinio „lošu stvar“, nego je počinio više krivičnih djela zbog kojih ga vjerojatno čeka zatvor. Lošu stvar naprave djeca kada proliju sok po kuhinjskom stolu. On je više puta pretukao mlađu žensku osobu kojoj se zakleo na ljubav i vjernost te ispod kreveta držao arsenal oružja na kojem bi mu pozavidio i Volodymyr Zelenskyy. Nakon što je Ike primijetio da je napravio „lošu stvar“, izbrisao je objavu, što ne znači da je automatski promijenio i svoj stav.
Obiteljsko nasilje nažalost (i na sreću) nije hrvatska specifičnost. Riječ je o veoma raširenom fenomenu i u europskim i u svjetskim razmjerima. Najnovija sociološka istraživanja pokazuju da su brak i obitelj za mnoge žene postali zatvor u kojemu one zbog mnogih razloga (ponajprije onih religijskih) trebaju ostati trajno bez obzira na počinjeno nasilje nad njima. Hercegovina je još uvijek izrazito religiozna sredina. Nemoguće je ne postaviti pitanje zašto Crkva nema nikakve mehanizme za zaštitu zlostavljanih žena i majki? Nije nikakva tajna da pojedini svećenici svojom pasivnošću redovito staju na stranu nasilnika, nagovarajući žene da trpe i prešućuju svoje patnje u obitelji. U patrijarhalnim društvima su žene one koje, čak i kad su brutalno pretučene i silovane, nose osjećaj sramote i stida, a ne nasilnici. Stoga je jako bitno javno govoriti o ovome i podržavati sve one koje se hrabro usude izaći u javnost sa svojim pričama. Koliko god to bilo neugodno, nezahvalno i teško.
Ovo je nažalost samo jedan od mnogih primjera u kojima ranjive i nezaštićene skupine u društvu izvlače deblji kraj one stvarne ili figurativne batine. I koji nam je usput potpuno neprimjetan ili krajnje vidljiv. Žene su kod nas još uvijek potlačene. Ova nejednakost počiva na dubokim stereotipima i očekivanjima društva od jednog i drugog spola koja se prenose i na pojedince. Neke žene na Balkanu su žrtve predatora najnižih socijalnih i evolutivnih oblika te predmet ciljanog nasilja, prouzrokovanog prije svega siromaštvom, nedostatkom perspektive te potisnutim osjećajem manje vrijednosti nekih „muškaraca“ koji i nisu toliki muškarci kako si često utvaraju.
Nadam se da će Klara Buntić dobiti potrebnu pomoć i podršku. I od svoje okoline i od nadležnih institucija u Hercegovini.
Njoj je sada potrebno da se riješi nasilnika i da mu masno naplati svaku svoju suzu. I nadam se da će od tog novca platiti sebi jednog dobrog psihoterapeuta koji će joj na tanane objasniti zašto ne treba i ne smije voljeti nekoga tko je tuče i zlostavlja.