Često u raznim medijima susrećem mudrovanja, doduše onih koji sa spašavanjem nemaju veze, u stilu zašto spašavamo ili pomažemo Česima u japankama ili zašto tragamo za zalutalim neodgovornim turistima i slično.
Možemo pronaći stotine opravdanih razloga zbog kojih ne bismo nekome pomogli u nevolji, a samo je jedan jedini razlog za pomoć. To je naša volja. Spasioci Hrvatske gorske službe spašavanja, iako volonteri, imaju krilaticu: Pomoći bilo gdje, bilo kome u bilo koje vrijeme! Dugogodišnji pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić nesebično je promovirao tu želju za pomaganjem drugima. Dokazivao je raznim primjerima kako je spašavanje unesrećenih u planini obveza našeg društva jednako kao što su hitna pomoć ili zdravstvena zaštita svih koji se zateknu u Hrvatskoj. Velikim dijelom i njegovom zaslugom gorsko spašavanje postaje dio stečevine našeg društva.
Lobiranje u raznim slojevima lokalne i državne uprave i prisutnost u medijima također se može pripisati njegovoj upornosti u misiji kojoj je posvetio velik dio života. Možda je njegov najveći uspjeh bio razbiti zatečene stereotipe kako HGSS pomaže samo planinarima u nevolji, a za ostale nesreće izvan urbanih sredina neka se brine netko drugi. Upravo prve neplaninarske nesreće pridonijele su da HGSS postane ugledna služba koja pomaže tamo gdje drugi ne mogu. Sjećam se prvih nesreća raftera na Cetini, spašavanja nautičara nakon havarija na olujnome moru, spašavanja radnika u tvorničkim nesrećama ili izvlačenja unesrećenih nakon pada autobusa u provaliju. Upravo su te nesreće potaknule našu službu da prihvatimo nove izazove i razvijamo nove sposobnosti. Za postizanje učinkovite operativnosti također je važno bilo razvijati suradnju s drugim službama, posebno s vatrogascima, policijom i Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom. To se posebno vidjelo prilikom prirodnih katastrofa kao što su poplave i snježna nevremena.
Vinko Prizmić odrastao je u splitskoj postaji HGSS-a, koja je bila pokretač novih oblika traganja i spašavanja. Tako su nakon Domovinskog rata u Split, kao donacija iz Walesa, stigli prvi potražni psi i instruktori, koji su u Hrvatsku donijeli znanje o traganju za nestalima u nepristupačnim predjelima, ne samo u planinama nego i na rijekama te na moru. Splitska je postaja u suradnji s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom razvila sustav traganja i spašavanja helikopterima. Mnogi su životi spašeni upravo u složenim operacijama spašavanja iz lebdećeg helikoptera iz kojeg su se spasioci spuštali po užetu do unesrećenih alpinista, lovaca, vatrogasaca ili planinara. Prvu takvu akciju podizanja užetom iz helikoptera izveo je upravo Vinko Prizmić na Biokovu.
Za postignuće trenutne kvalitete i ugleda službe trebalo je steći stručnost i znanje. Vinko se na početku svoje spasilačke karijere uključio u školovanje za instruktora, a poslije je i on postao instruktor na mnogim tečajevima HGSS-a. Zalagao se za suradnju s ostalim srodnim spasilačkim službama u svijetu. Često je poticao na odlaske na razne međunarodne kongrese kao što su IKAR-ovi. Međunarodna komisija za alpsko spašavanje IKAR svoje je kongrese imala i u Hrvatskoj, većinom Vinkovom zaslugom. Na tim su kongresima razmjenjivana iskustva raznih spasilačkih službi, a HGSS je stekao međunarodni ugled.
S Vinkom sam sudjelovao u stotinama složenih akcija traganja i spašavanja, a najdramatičnije mi je bilo spašavanje stradalih vatrogasaca nakon velikog požara na Kornatima. Nikako ne mogu zaboraviti našu komunikaciju putem SMS-ova. Vinko mi je, dok sam u helikopteru letio s posadom HRZ-a i prijateljima Srđanom Vrsalovićem i Mladenom Mužinićem, slao podatke gdje bi se stradali vatrogasci morali nalaziti. U helikopteru je bila velika buka od motora, pa se putem telefona glasom nismo mogli sporazumijevati zato mi je on pisao poruke. Mnogo smo se puta zajedno veselili spašenim životima, a ponekad i tugovali za izgubljenim prijateljima alpinistima.
Kad sam nakon izborne skupštine HGSS-a u medijima pročitao naslove kako Vinko Prizmić odlazi iz HGSS-a, i ja sam se na trenutak zapitao: “Uh, što mu se dogodilo?”. Nasreću, ništa se nije dogodilo, Vinko ostaje u HGSS-u kao dopročelnik, a prepušta vodstvo mlađem spasiocu Josipu Graniću. Time HGSS dobiva svježi zamah, a Vinko Prizmić, koliko ga znam, spašavat će i razvijati gorsko spašavanje i dalje jer to je njegova životna misija.