Vinko Martinović Štela ponovno je, zbog nedostatka dokaza, nepravomoćno oslobođen optužbe da je 7. ožujka 1996. ubio Jasminu Đukić u njezinu stanu u Mostaru u Ulici Krste Frankopana.

Ovo vijeće smatralo je da nije dokazano da je optuženi Martinović počinio to za što ga se tereti. Jedini eventualni dokaz protiv njega bio je iskaz svjedoka Đine Zekana iz istrage. Zekan je bio na mjestu događaja te je tamo poduzimao neke radnje, no usprkos tome ovdje je bio samo svjedok. No njegov iskaz iz istrage je kontaminiran jer ga je promijenio, a kasnije je i vještak medicinske struke svjedočio o njegovom psihološkom stanju. S druge strane, niz svjedoka potvrdio je Martinovićev alibi, a svjedoci su i iskazivali da je oko ovog predmeta bilo i nedopustivih pritisaka - kazala je sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Ivana Čalić obrazlažući presudu. Martinović se ovaj put nije pojavio na objavi presude.

Na istom sudu nepravomoćno je za isto kazneno djelo oslobođen i 2013., no Vrhovni sud je vratio predmet na ponovno suđenje. Prije toga je 1998. bio nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora, no Vrhovni je sud presudu ukinuo zbog propusta u postupku te naložio njegovo ponavljanje. Njegova obrana tvrdila je da je postupak konstruiran kako bi se Štela 1999. izručio Haagu, gdje je na koncu bio osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima u BiH. Iz haaškog zatvora je pušten 2012., nakon čega mu je u Zagrebu ponovo suđeno za ubojstvo Jasmine Đukić. 

Martinovićevi branitelji isticali su, pozivajući se na transkripte razgovora iz ureda predsjednika Franje Tuđmana, kako je 1998., kada je trajalo prvo suđenje, tadašnjem državnom vrhu odgovaralo da Martinović bude osuđen. Ti transkripti bili su dio ovog sudskog postupaka, a o njihovom sadržaju svjedočili su Miroslav Tuđman i Ivan Penić.