Ubrzo poslije noći pogroma u studenom 1938. (Kristalne noći) kada su svuda u Njemačkoj gorjele sinagoge i uništavane židovske trgovine, direktor Glavne službe sigurnosti Reicha Reinhard Heydrich je napisao: „Svaki Židov bi u skladu s Nirnberškim zakonima morao nositi posebnu oznaku. To je mogućnost koja olakšava mnoge druge stvari.“ Tako će im, smatrao je, biti puno lakše pronalaziti Židove i transportirati ih u koncentracijske logore kad za to dođe vrijeme. A za to je vrijeme došlo 19. rujna 1941. godine, prije točno 75 godina.
Tvrdokorni nacist Heydrich regulirao je tada i sve pojedinosti pa nije bilo nikakvih problema ili komplikacija oko provedbe odredbe o obaveznom nošenju znaka za raspoznavanje. Naime, sve je bilo spremno jer je Heydrich bio temeljit čovjek.
"Šestokraka zvijezda veličine dlana, žute boje, s crno izvučenim konturama i natpisom „Židov“ mora se nositi vidljivo na lijevoj strani grudnog dijela odjeće, za koji mora biti zašivena“
Ukaz je važio za sve židovske građane starije od šest godina. Židovima je bilo „zabranjeno pojavljivati se u javnosti bez židovske zvijezde“. Onaj tko bi pokušao pokriti zvijezdu torbom, reverom mantila ili šalom, morao je računati na žestoke kazne Gestapoa koji je strogo nadzirao vidljivo nošenje zvijezde.
Preko noći postali 'prljavi Židovi': 'Dobio sam napad očaja'
Ova naredba se odnosila na područje Njemačke, ali i na područje tzv. Protektorata Češke i Moravske. Na zloglasnim žutim zvijezdama, moralo je biti napisano „Jude“ (njem. Židov), a kad su kasnije žute zvijezde proširene i na ostale europske zemlje koje su bile pod nacističkim utjecajem ili okupacijom, ondje je riječ „Jude“ zamijenjena odgovarajućom riječi za Židove na lokalnom jeziku (Juif u Francuskoj, Jood u Nizozemskoj itd.).
Premda je potjecao iz židovske obitelji, ugledni romanist, filolog i pisac Victor Klemperer još je prije Prvog svjetskog rata prešao na protestantizam. No nacistima je unatoč tome, a i činjenici da je dugi niz godina bio u braku sa arijevkom Evom Schlemmer, on ostao - prljavi Židov. Najprije je 1935. godine, iako već više od 20 godina bio praktični protestant, izgubio posao kao profesor na fakultetu u Dresdenu.
U svom dnevniku, koji je kasnije postao poznat napisao je: „Jučer, kada je Eva zašila židovsku zvijezdu, dobio sam napad očaja. I Evini živci su na izmaku ... Osjećam se slomljen, ne mogu se pribrati.“
Iako mu je oduzeta profesura i onemogućeno javno djelovanje, zabranjeno kupovanje, posuđivanje knjiga, radio je teške fizičke poslove u nacističkim tvornicama, svakodnevno strepio nastojeći sačuvati živu glavu pred gestapovcima ali i snažno antisemitski nastrojenim sugrađanima, Klemperer je potajice vodio dnevnik koji je uz pomoć supruge uspio sačuvati u cijelosti. Uspio je i preživjeti.
Novinarka Inge Deutschkron, koja je preživjela holokaust, na jednoj komemorativnoj svečanosti u Bundestagu je rekla:
- Većina Nijemaca, koje sam susretala na berlinskim ulicama, skretala je pogled kada bi ugledala zvijezdu ili je gledala kroz mene ili se okretala na drugu stranu. Zvijezda je za nas značila diskriminirajuću izolaciju - kazala je Inge koja je potjecala iz nereligiozne židovske obitelji.
Jednom prilikom je ispričala: 'Ja do 1933. nisam ni znala da sam Židovka. No kad su nacisti te godine došli na vlast odjednom su me školski kolege počeli izbjegavati i zvati prljava židovka'.
Inge je poslije rata napisala autobiografiju "I Wore the Yellow Star' (Nosila sam žutu zvijezdu).
Najkrvožedniji SS-ovac i ključni arhitekt Holokausta
Naredbu o 'žutoj zvijezdi' potpisao je zloglasni nacist Reinhard Heydrich, koji je dugo slovio kao najopasniji Hitlerov čovjek. Taj tvrdokorni nacist bio je istinska siva eminencija nacističkog režima, "zli genij" za kojeg se špekuliralo da je sposoban svrgnuti i samog Hitlera.
Po činu je Heydrich bio SS-Gruppenführer i prvi čovjek Gestapa, a samo pet dana nakon naredbe da svi Židovi moraju nositi "žutu zvijezdu" unaprijeđen je u još viši čin SS -Obergruppenführera.
Rođen u obitelji umjetnika, otac mu je bio poznati njemački skladatelj a djed osnivač Konzervatorija u Dresdenu, od rane mladosti borio se protiv komunista i bio izraziti antisemit. Zapovjednik SS i Gestapa Heinrich Himmler ga je još 1931. kao 27- godišnjaka zaposlio u kontraobavještajnoj službi unutar SS-a, a ambiciozni mladić je vrlo brzo napredovao u karijeri. Bio je na raznim visokim funkcijama, povjesničari su njegov uspon nazvali "ubilačkom karijerom", između ostalog bio je i protektor Češke i Moravske za vrijeme rata.
Hitler mu je dao brojna priznanja i ordene, a Heydrich će najviše će u povijesti ostati zapamćen kao jedan od ključnih arhitekata Holokausta.
Tijekom Kristalne noći 1938., poslao je telegram brojnim časnicima SD-a i Gestapa: '.. što više Židova.. pogotovo bogatih Židova...uhiti u svim distriktima i zatvori u pripadajuće kaznionice... Odmah nakon uhićenja, trebaju se kontaktirati prikladni koncentracijski logori kako bi se Židovi što prije smjestili u njih...'
Nakon Kristalne noći, Göring mu je osobno dodijelio titulu šefa Centralnog ureda za emigraciju Židova, a pet mjeseci prije smrti u lipnju 1942. na Konferenciji u Wannseu predstavio je plan za deportaciju 11 milijuna Židova iz svake europske zemlje na Istok gdje bi bili ubijeni prisilnim radom ili izravno u logorima.
Bio je i osnivač paravojnih grupacija kojima je primarni zadatak bio "istrebljenje Židova, Cigana i sovjetskih komesara". Bili su ključni dio "Konačnog rješenja Židovskog pitanja" u okupiranim teritorijima, time automatski postavši jedan od ključnih elemenata Holokausta.
Na njega su u lipnju 1942. češki agenti, koje su britanske tajne službe istrenirale za izvršenje atentata, bacili bombu. Napadnut je dok se u otvorenom automobilu vozio praškim predgrađem.
Hitler je bio bijesan zbog ubojstva njegovog "zaštitnika" Češke i Moravske. Naredio je brzu istragu i uhićenje krivaca. Tajne službe su atentatore povezali s mjestima Lidice i Ležáky, zbog čega je Hitler naredio masovne deportacije i ubojstva kao osvetu za atentat.
Zloglasni zakoni zabranjivali i seks sa Židovima
Točno šest godina prije odredbe o nošenju "žute zvijezde" doneseni su u Njemačkoj Nürnberšku zakoni. Proglašeni su za vrijeme nacističkog stranačkog skupa u Nürnbergu i definirali su rasističku politiku prema Židovima. Ti zakoni su određivali tko se ima smatrati Židovom te precizno regulirali tko je bio punokrvni Židov, polužidov, židovski mješanac prvog ili drugog stupnja...
Nadalje, ti zakoni su zabranjivali brakove između Židova i ne-Židova, pa čak i spolni odnos. Čak su Židovima zabranjivali zapošljavanje nežidovskih kućnih pomoćnica mlađih od 45 godina. Zapravo se htjelo položaj Židova povratiti na stanje prije emancipacije u 19. stoljeću, s time da sada Židovi nisu više mogli konverzijom na kršćanstvo izbjeći zakonima usmjerenima protiv njih.