"Ovo je godina isporuke".

A što će biti iduće godine?

Premijer Andrej Plenković poslao je u svom saborskom Izvješću o radu Vlade prošloga tjedna poruku kako je ovo godina isporuke rezultata rada njegove Vlade: Pelješki most, euro i Schengen, turistička sezona, rast BDP-a, kreditni rejting, reforme obrazovanja, zdravstva, pravosuđa...

A tu se može dodati i uvođenje besplatnih obroka u školama, podizanje plaća u dogovoru sa sindikatima, uvođenje neradne nedjelje, čak i obnova nogometnih stadiona.

Sve to zvuči kao sočan predizborni govor. Dvije godine prije izbora.

Ako je dakle, ovo "godina isporuke", što možemo očekivati naredne godine, kad ova obilna isporuka presuši?

I ako izbori neće biti sad, onda kad?

Zakopani neuspjesi

Možda je Andreju Plenkoviću ovo bio zadnji govor u kojem je mogao nabrojati sve uspjehe i rezultate svoje Vlade, a neuspjehe ograničiti na uobičajene pola rečenice zakopane u nekoj disgresiji. 

Služe li onda ti uspjesi (ili "uspjesi"), zajedno s populističkim obećanjima o stadionima i neradnim nedjeljama, uz podizanje plaća i plaćanja školskih obroka, pripremi terena za izvanredne izbore o kojima se nagađa već mjesecima ili tek za kupovanje naklonosti hrvatske javnosti i građana?

Jer, što se Plenković više hvali rezultatima, to se HDZ-u snažnije srozava rejting u anketama, bez obzira na činjenicu da je još uvijek najsnažnija stranka u svim istraživanjima.

I dok se Plenković hvali rezultatima, makroekonomskim pokazateljima, strateškim uspjesima, ljude još uvijek muče neuspjesi: u obnovi, u najvećoj smrtnosti od pandemije, u raspadu zdravstva, u neredu pravosuđa, u inflaciji i korupciji, socijalnoj neravnopravnosti, galopirajućem siromaštvu...

Kad bi se popis uspjeha i neuspjeha stavio na vagu, na koju stranu bi prevagnula?

Što će isporučiti do izbora?

Odnosno, kako vrijeme bude prolazilo, a redovni se izbori približavali, sa sve većom napetošću promatrat će se na koju stranu će se ta politička vaga prebacivati. Ako je ovo "godina isporuke", što će se isporučiti dogodine?

Ili u izbornoj 2024. godini?

Ovo izgleda kao preuranjeni vrhunac Plenkovićeva mandata.

Pelješki most će se zaboraviti, euro i Schengen smatrat će se normalnim, za neke možda i problematičnim, politička stabilnost sve češće sliči na gušenje demokracije, a gospodarski rast sutra će postati pad. Kad se povuče plima dobrih vijesti, oseka će razotkriti ogoljene kosture Plenkovićeve vladavine.

A tada će premijer pojačati drugi dio svoje propagandne mantre. 

Demonizacija oporbe

Nakon veličanja vlastitih uspjeha, krenut će demonizacija protivnika. Ne samo oporbenih "ruskih agenata", unutarnjih i vanjskih neprijatelja koji ne znaju što rade, osim što ugrožavaju Plenkovićevu famoznu stabilnost, nego i raznih terorista i desničarskih paramilitarnih skupina.

Pa ako netko misli da je ova vlada loša, nedorasla, korumpirana i kompromitirana, Plenković će učiniti sve da svoje suparnike u očima javnosti učini još gorima. Ili da mu oni u tome obilato pomognu.

Jer, kad Plenković ispuca sve adute i potroši sve uspjehe, uvijek će se - kao i proteklih šest godina - moći osloniti na političku oporbu. Koja strepi od toga da se jednoga dana više neće moći skrivati iza hDZ-a i da će napokon doći njezina "godina isporuke".