Stanko Čulić (61) iz Dugog Rata kraj Splita na dijalizi je posljednjih 35 godina.
Sredinom osamdesetih godina uredio je svoju kućnu “ambulantu” i vlastitim novcem kupio aparate koji su mu potrebni za dijalizu. Uložio je oko 25.000 eura, a sam kupuje i potrošni materijal koji mu treba za liječenje. Ipak, nužna mu je i pomoć stručnjaka, pa k njemu tri puta tjedno dolazi patronažna sestra, koja ga priključuje na aparate. Troškove njezina dolaska Čulić je pokrivao novcem koji mu je mjesečno uplaćivao HZZO. No oni to više ne čine od kraja 2012. godine.
Ne plaćaju mu jer nema svoju tvrtku?
- HZZO mi je mjesečno davao 750 kuna, kojim bih platio patronažnu sestru. Tu su još i troškovi struje, vode i potrošnog materijala - kazao je Čulić i dodao da mu novac od HZZO-a posljednjih godinu i pol dana ne pristiže uz obrazloženje da nema svoju tvrtku.
Može se žaliti protiv rješenja ako smatra da su mu kao pacijentu oduzeta prava. Neka se slobodno obrati našem uredu, rekla je Natalia Bralić, voditeljica HZZO-ova regionalnog ureda u Splitu
- Po toj logici, s obzirom da imam oba umjetna kuka i otežano hodam, svaki put bih trebao zvati sanitetsko vozilo, trošiti krevet u nekoj ambulanti i njihov materijal. Nije li kućna dijaliza za njih ipak jeftinija - pita se Čulić, koji je unatoč svim svojim zdravstvenim problemima vrlo optimističan.
Tijekom petosatne dijalize u svojoj “kućnoj ambulanti” prima goste, čita novine i ruča. Troškovi života, nažalost, prisiljavaju ga da uđe u borbu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
- Odnio sam im sve račune i predočio im troškove kućne dijalize u protekle dvije godine. No iz HZZO-a sam dobio odbijenicu rječnikom koji ne razumijem - rekao je pokazujući rješenje u kojem se nabrajaju zakoni, pravilnici i odredbe na kojima HZZO temelji odluku.
- Može se žaliti protiv rješenja ako smatra da su mu kao pacijentu oduzeta prava. Neka se slobodno obrati našem uredu - rekla je Natalia Bralić, voditeljica HZZO-ova regionalnog ureda u Splitu.
Svaki mjesec izdvaja 980 kuna svog novca za patronažnu sestru
Patronažna sestra tri puta tjedno dolazi k Čuliću i pomaže mu u dijalizi. Svaki njezin dolazak košta ga 70 kuna. Troškove Čulić pokriva iz svojih primanja, a živi od 1370 kuna mirovine te 2500 kuna invalidnine i kućne njege.