Hrvat kojeg su ruske snage zarobile rekao je kako nikada nije bio pripadnik Azova te ne planira ni biti jer su izrazito nacističke ideološke orijentacije. Dodao je kako je od takvih ljudi bježao i u Hrvatskoj. Intervju je dao srpskom novinaru u Donbasu.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Jeli smo travu'
- Ja sam pripadnik Oružanih snaga Ukrajine. Stupio sam u službu 25. svibnja 2020. godine. Upoznao sam ženu u Ukrajini, nijednom nisam upoznao neku poput nje, htio sam ostati, a bilo mi je potrebno državljanstvo. Na prijedlog nekih ljudi sam stupio u vojsku jer mi je rečeno da nakon tri godine mogu dobiti državljanstvo. Ranije sam služio u Oružanim snagama Republike Hrvatske - rekao je Hrvat u razgovoru sa srpskim novinarom.
Istaknuo je kako nije uhićen u Azovstalju te da tijekom službe nije dolazio u direktan sukob s proruskim snagama u Donbasu.
No, sve se promijenilo u veljači.
Rekao je da se već 24. veljače u pet popodne nisu mogli držati položaja i povukli su se. Tvrdi da su bježali da bi sačuvali glave.
'Bojim se za svoju sudbinu'
- Ne znam koliko sam puta do kraja ožujka bježao i molio Boga da me nešto ne ubije. Granate su padale i na tri metra. Jednom prilikom je pala nekoliko metara od nas - rekao je.
Smatra i kako ukrajinska vojska nije dobro opremljena.
- Ja to nisam vidio, ne znam kako je u ostatku zemlje. Od 1. ožujka nismo imali interneta, malo smo slušali radio i čekali što nam kažu zapovjednici koji su donosili neke informacije. Svaka tri dana je izlazila grupa kako bi dobili hranu i vodu - rekao je zarobljeni Hrvat.
'Uhvatili su nas oko 5'
Naredba za povlačenje je stigla 11. travnja, kako kaže, ukrcali su se u kamione, no počeo je utjecaj ruske vojske. Dodaje kako je svatko bio primoran snalaziti se kako zna i može. Smatra da ih je komanda ostavila na cjedilu.
- Nas je bilo dvadesetak i navečer smo se vratili u sklonište. Pokupili smo hranu i oružje, krenuli prema Zaporožju, a zapovjednika satima nije bilo. Danima nismo jeli, ljudi su čupali travu i jeli pa sam tako i ja. Naš put je trajao 12 dana, a prešli smo oko 250 kilometara. Uhvatili su nas 23. travnja oko 5 ujutro, bili smo gladni i postali neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i predamo se - prisjetio se zarobljeni Hrvat.
Ruske vojnike je pohvalio, kako kaže, profesionalci su.
- Okružili su nas, nisu dirali vjerska obilježja kao ni vjenčane prstenove. Zavezali su nam ruke i prekrili oči. Njihovi vojnici su nas ispitivali, ali ništa brutalno. Nahranili su nas, a mene kao stranca odveli pred jednog generala. Dao mi je čisti donji veš i rekao da me ne diraju. Dobio sam čak četiri različita menija. Onda su nas odveli u drugu vojarnu gdje su bili stariji ljudi, ne vojnici, vjerojatno ljudi iz tog mjesta. Prema nama su se ponašali više nego ljudski. Kad im je poginuo zapovjednik, to im je neki običaj, dobili smo i mi slatkiše - rekao je.
'Nisam sreo nikoga od Srba, Bošnjaka, Hrvata i Slovenaca'
Ističe da se njegov pogled na rat promijenio njihovim djelima. Rekao je i kako vjeruje da od njih 17 vjerojatno nitko nikad više neće uzeti oružje u ruke.
- Nisam sreo nikoga od Srba, Bošnjaka, Hrvata i Slovenaca. No, čuo sam da je bilo Hrvata u Azovu - rekao je.
Njegova sudbina je i dalje neizvjesna jer ga smatraju kao stranog plaćenika.
- Ne znam... Bojim se za svoju sudbinu. Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem - zaključio je.