Na Županijskom sudu u Varaždinu u četvrtak ujutro nastavljeno je suđenje Smiljani Srnec za ubojstvo sestre Jasmine Dominić iz 2000. godine. Zbog proteka vremena, rasprava proceduralno mora početi ispočetka, što znači da sudac prvo čita sve dokaze koji su dosad izvedeni u postupku.
POGLEDAJTE VIDEO: Nastavljeno suđenje Smiljani Srnec
Potom je rasprava kratko prekinuta kako bi sudsko vijeće odlučilo o dokaznim prijedlozima koje je danas predložila Smiljanin branitelj Krešimir Golubić.
U sudnici je Tomislav Brđanović, predsjednik sudskog vijeća, a zastupnica optužbe, Irma Bagarić, zamjenica županijskog državnog odvjetnika ima masku s vizirom.
Sudac je odbio kao nevažne dokaze novo psihijatrijsko vještačenje po novim vještacima i ispitivanjem predloženih svjedoka, razgledat će se fotodokumentacija u spisu i na DVD medijima.
Javnost po prvi puta ima priliku vidjeti kako izgleda škrinja u kojoj je bilo tijelo i gdje se nalazila. Na pločici na škrinji piše da je proizvodena u Jugoslaviji 1987., proizvođač je Rade Končar.
Smiljana sjeda na stolicu, skida naočale i kreće.
- Časni sude, nisam kriva. Nisam ubila sestru. Pomagala mi je, voljela sam je i uvijek ću je voljeti - govori Smiljana kroz suze.
- Ne želim odgovarati za nešto što nisam učinila, ne želim biti žrtva i ne želim da to budu moja djeca. O drugim stvarima ne bih željela govoriti i ne želim odgovarati na pitanja - rekla je Smiljana jecajući.
Nakon razgledavanja fotografija prelazi se na iznođenje Smiljanine obrane. Smiljana sjeda na "vrući" stolac i skida naočale. Oči su joj crvene i natečene od plača, prozirnim rukavicama dodiruje lice brišući suze, uzima dah, a zatim je iz nje nahrupila prava bujica riječi.
- Ne razumijem zašto su u postupku ispitivani svi oni svjedoci s kojima smo imali narušene odnose. Zašto je ujna Nada Sabol lagala da nije dolazila kod nas, a je. Mi smo jedno vrijeme živjeli u zajedničkom kućanstvu, pomagala nam je financijski i drugačije. Rodbinki odnosi s mamine strane obitelji su poremećeni otkad znam za sebe. Ti odnosi su se osobito poremetili nakon smrti djeda 1996. Ljudi koji su evidentirani zbog kaznenih djela ne mogu biti vjerodostojni svjedoci. Takve ljude je i moja sestra za života izbjegavala jer su je olajavali. Od susjede Križaić sam posudila posteljinu 2001. godine i to sam rekla i policajcima kad su me ispitivali. Što se tiče Palfija, nikad nismo išli u Mađarsku, a osobito ne 2003. jer smo ja i Srnec prohodali 2001. Boris Kocijan je dolazio kod nas pušiti jer doma nije smio. Događaj koji je opisao i krivo protumačio, zbio se još prije 1996. jer još nisam bila ni trudna s prvim djetetom - priča Srnec.
- Sa Sonjom Šamarijom nikad nisam razgovarala o sestri ni što je s njom bilo. Osvrnula bih se na 15. veljače 2019. Odlučili smo je se riješiti jer je bila jako stara, roditelji su je nabavili nakon što smo uselili kad sam imala 13 godina. Dogovorili smo prijevoz, ali kako je bila nepristupačna, morali smo je prvo izvući. Bila je jako teška, Katarina i David jedva su je uspjeli izvući. Otvorili smo je, no kako je bilo jako puno leda, nismo je mogli isprazniti, pa smo morali nastaviti sutradan - kaže Smiljana crvena u licu i zadihana od uzbuđenja i suza.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Moguće je da se našao moj otisak na crnoj vreći, ja sam je kupovala i držala u zajedničkom kućanstvu, kao i čarape koje smo Jasmina i ja zajedno koristili. Želim se osvrnuti i na postupke čakovečke policije. DNA smo dale još 2008. godine, izgubio se iz registra, morali smo ga ponavljati. Izgubili su se podaci i o poligrafu koji smo mama i ja napravili još 2006. Trebala sam ga ponavljati. Gospodin Jalševac kaže da mu nisam pristupila. Krenut u prvo s 2015. godinom kad me suprug nazvao i rekao da moramo hitno na obavijesni razgovor. Htjeli su me okrenuti protiv supruga, govorili da je imao vezu s mojom sestrom, cijeli dan su me maltretirali, tražili da potpišem izjavu o tajnosti, prijetili su mi i ucjenjivali me djecom - priča Smiljana.
- Ja sam to potpisala, a navečer mi je suprug rekao da su tako postupali i prema njemu te da su mu čak oduzeli mobitel. Za to vrijeme djeca bila sama kod kuće. Nakon što su me 2017. doveli kući s poligrafa za koji kažu da nisam pristupila, ušli su u kuću, pregledali sve prostorije, čak i s baterijom. Nakon tog događaja moja se djeca boje policije. Što se tiče vještačenja tamo sam odvedena na neuobičajen način, to su mi rekli službenici iz Remetinca. Cijelo vrijeme sam se morala pravdati, postavljali mi pitanja prema neistinitim navodima svjedoka. Kako me na osnovu takvog ispitivanja mogao procijeniti kao ličnost. Ne želim odgovarati za nešto što nisam učinila, ne želim biti žrtva i ne želim da to budu moja djeca. O drugim stvarima ne bih željela govoriti i ne želim odgovarati na pitanja - rekla je za kraj Smiljana.
Zatražit će podatke je li društvo Santa Domenica bilo kontaktirano radi odvoza škrinje te će odrediti dopunsko psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje. Rasprava je gotova za danas.