Toliko su rijetke da priče o susretima sa sredozemnom medvjedicom zvuče kao da su očevici u najmanju ruku vidjeli dinosaura. A upravo te sreće da "morskog čovika" gleda oči u oči bio je Korčulanin Željan Padovan, koji ju je susreo tijekom zarona u špilji Zaklopatica, području gdje je zadnji put viđena prije 70 godina. Željan je inače ronilac i vlasnik Ronilačkog centra "Diving Triporte", koji je taj dan bio u zaronu s grupom.
Ronili su na strmoj stijeni punoj gorgonija, tijekom zarona vidjeli su velike škarpine i koju kirnju, a nakon što je Željanu nešto zasjalo u mraku, izoštrio je fokus u tom smjeru očekujući nekog velikoga gofa što bi jedan ionako odličan, "bogat" zaron učinilo još boljim. Ali ono što se u idućim sekundama pojavilo ispred njih nije bio gof, pred njima se ukazala sredozemna medvjedica, mlada i zaigrana. Preplašila se ljudi, ne očekujući ni ona njih na svom području.
- Baka nam je pričala kako je na tom području nekad obitavala. Tad je bila česta, ona bi tamo izlazila na žal, jer inače voli pjeskovito tlo, kao i mjesta puna špilja i špiljica. Samo je bila na tom jugozapadnom području Korčule. Koliko je bilo jedinki ne znam, znam samo iz priče starijih mještana da su je viđali često. Ljudi su ih desetljećima ubijali, nažalost, najčešće iz neznanja i straha - kaže nam 45-godišnji Željan, koji se ronjenjem bavim od 10. godine.
Dodaje kako mu je u svemu najviše žao što taj dan u grupi nitko nije imao kameru. Svih prethodnih dana su snimali, ali ne i taj zaron.
- Baš smo se pogledali u oči, bila je na dva, tri metra od nas. Bojala se, ipak je tu bilo još nekoliko ljudi, sigurno ju je poremetilo, ali ipak se kratko zadržala. S nama je ostala možda pola minute, možda ni toliko. Špilja ima nekoliko izlaza i ona je odmah otplivala prema jednom od njih - kaže nam Željan, koji je imao čast sresti je i koji bi je, kaže, volio vidjeti opet, više od ičega drugog.
Nekoliko dana poslije prijatelj mu je javio da mu je nešto pojelo ribu iz parangala, a čuo je kako je nešto puhnulo iz mora, no nije znao što bi to moglo biti, pa se i pošteno prepao.
Inače, sredozemna medvjedica je strogo zaštićena i jedna je od najugroženijih vrsta sisavaca na svijetu. Procjenjuje se da je ostalo svega 600 jedinki predstavnika ove vrste. Nekad su, baš kako je Željanu pričala njegova baka, sredozemne medvjedice tvorile kolonije, no danas su najčešće viđene tek usamljene jedinke ili u manjim skupinama. Za njezino izumiranje kriv je čovjek koji je narušio njihova staništa, ribari su je smatrali štetočinom, a mnogi su je lovili i kao trofej. Njezina staništa označena su na tri lokacije - u istočnom Sredozemlju, na zapadnoj obali Afrike i otočju Madeira, a prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode i Crvene knjige sisavaca Hrvatske, ova vrsta se trenutačno vodi kao regionalno izumrla u Jadranskom moru.
Ipak, s vremena na vrijeme sredozemna medvjedica pokaže da je ipak prisutna. Tako je početkom kolovoza ove godine uočena u blizini Lastova, a dva tjedna kasnije i u crnogorskom primorju, nakon više od 50 godina, i to u blizini Ulcinja. Prije nešto više od godinu dana, snimljena je u dubrovačkom akvatoriju, na predjelu Danče, u blizini stare gradske jezgre. Snimio ju je Dubrovčanin Dani Dilberović u ranim jutarnjim satima, u vrijeme ribolova. Krajem siječnja prošle godine snimljena je i u Albaniji.
U Hrvatskoj je kazna za njezino ubijanje nešto viša od 13.000 eura, a za uznemiravanje oko 10.500 eura.