Dok je Nataša Salopek u petak prikupljala posljednje atome snage i nade da voljenog supruga Tomislava vrati kući, o njihovoj djeci, sinu (2) i kćeri (7) brinula se rodbina i prijatelji. Pokušavali su ih isključiti iz svega.

- Dječak je još mali i ne razumije što se događa. Naviknut na majčino toplo i sigurno naručje ne razumije zašto je nema kod kuće, plače za njom, neprestano je traži, ali zaziva i tatu - rekli su nam susjedi Salopekovih.

I kćerkica (7) nestrpljivo iščekuje svog oca koji je kući trebao doći potkraj prošlog mjeseca.

Vapaj očajnog oca

- Kad ih vidite, srce vam se para i kamen bi proplakao. Čuo sam da su ih u četvrtak odveli iz Vrpolja, dobro je to, treba ih zaštititi, jer oni su još mali. Tomislavov otac Zlatko moj je prijatelj, a sa suprugom proživljava najteže trenutke u životu - kaže obiteljski prijatelj Miro Hrastović iz Vrpolja.

Zlatko je, dodaje, stalno bio na internetu. Kad nije čitao vijesti, dugo i nijemo gledao je voljeno lice sina koji mu se smiješi s monitora.

- Jedan mi je prijatelj rekao da je otišao k obitelji, no pokajao se. Bol oca i majke je toliko velika da čovjek nije znao što bi im rekao. Nama je teško, kao sumještanima, možete misliti kako je tek njima. Napeti smo ovih dana. Unatoč vedrom nebu, nad Vrpoljem se nadvio crni oblak - govori Hrastović. Bojali su se najgoreg.

- Kome je on kriv?! Pa nije u stanju mrava zgaziti! Otišao je kao mnogi naši mladi u svijet zaraditi za koricu kruha. Molimo se Bogu da ga izbavi od zla - nemoćno širi ruke Hrastović.

U vrpoljskoj župnoj crkvi Rođenja Sv. Ivana Krstitelja molitvena zajednica organizirala je molitvu. Bez prestanka su se molili za slobodu svoga sumještanina. Kod Boga su zagovarali prosvjetljenje onih koji su Tomislava zatočili i odvojili od najmilijih.

– Ogorčena sam, obuzimaju me napadi bijesa i to najviše zbog toga što ne mogu pomoći. Zbog svega ovih dana uopće ne funkcioniram kako treba, u moju obitelj, kao i u većinu drugih, uvukli su se nemir i tuga. Nemam snage otići kod Tomislavovim roditeljima, kako da ih gledam u njihovoj tuzi. Neka je njima i našem Tomislavu dragi Bog na pomoći – rekla je jedna od susjeda obitelji Salopek.

A jedna od časnih sestara kazala je kako strepnju svih žena i majki najbolje dočarava brončana skulptura “Moja majka sklopljenih ruku”, koju je 1926. izradio kipar Ivan Meštrović.

Mole cijele dane

- To što se dogodilo Tomislavu Salopeku moglo bi se dogoditi svakom onome tko se odmaknuo od kuće s ciljem da prehrani obitelj. Sine pukla su vrata od pakla, što me jako plaši – govorila nam je časna sestra.

No u Vrpolju se ovih dana mogla čuti i kritika pojedinaca koji se u medijima predstavljaju kao rođaci Salopekovih.

- Davali su površne informacije, a zapravo, kao i obitelj, ne znaju ništa. Ne mogu vam reći ništa više nego što vi znate, obitelj također najviše informacija dobiva iz medija. Ovo što je otac rekao jednoj stranoj agenciji, samo je bio vapaj očajna oca i molitva onima koji u svojim rukama imaju život njegova sina – rekao je jedan od najbližih prijatelja koji je cijelo vrijeme uz obitelj. Potporu Tomislavovoj obitelji objavljivali su i njegovi prijatelji na Facebooku, ali i ljudi iz cijele Hrvatske.

I Strizivojna, rodno mjesto Tomislavove supruge Nataše, odlučilo je iskazati potporu nesretnom otetom čovjeku. Mještani su u petak započeli s postom.