Perica Voćkić veteran je vojske Republike Srbije. Matan Šimić bio je veteran HVO-a. O njihovoj priči snimljen je i dokumentarni film 'Preobraženje', piše Kurir. U kolovozu 1992. godine Perica je ranjen kod Orašja na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. U tom dijelu većinom su bili Bošnjaci, a okolnim selima bilo je i Hrvata i Srba.  Kako je ispričao Perica, Hrvati su taj dan izveli veliki napad. Probili su liniju fronta i svi su se izmiješali. Kako je ispričao Perica, bio je kaos.

Pogledajte video

Obojica ostala bez oka

S druge strane u uniformi HVO-a bio je danas pokojni Matan Šimić. I on je bio ranjen, kao i Perica, ostao je bez oka. Umro je od srčanog udara nakon rata. 

- Vozili su ga od njegovog sela do Orašja pa preko u bolnicu u Hrvatsku. Nije izdržao moj Matan - priča u filmu Perica Voćkić.

Prisjetio se tog kolovoza 1992. kad je ranjen.

- Išli smo izvlačiti vojnike, došao sam pred jednu kuću i tad je zapucalo. Pomislio sam, 'ubiše me'. Jedan metak pogodio me u kalašnjikov, a drugi u prsa, srećom baš u okvir koji sam nosio. To me spasilo. U toj kući iz koje su pucali bio je i Matan. Kad sam čuo da mijenjaju okvire, pobjegao sam. Na leđima sam imao zolju, došao sam sa strane i ispalio raketu na kuću - ispričao je srpski vojnik.

Matan Šimić je o tom ranjavanju pričao u dokumentarnom filmu koji je snimljen po tom događaju.

- Osim mene, još dvoje je bilo ranjeno. Poslije su me izvukli i prebacili u  bolnicu. Tu mi je stradalo lijevo oko - pričao je Matan u filmu.

Perica i Matan ranili su jedan drugoga. Nekoliko godina nakon rata sreli su se u kafiću. Obojica ranjavanji, bez lijevog oka, proklinjali su rat.

- Gledao me, ja sam i dalje imao dugu kosu. Riječ po riječ, počeli smo razgovor. Pitao me jesam li veteran i jesam li ranjavan. Odgovorio sam da jesam. Kad sam mu rekao gdje sam točno ranjen 1992. godine, on je samo viknuo: 'Znao sam da si to ti!', prepoznao me po dugoj kosi - rekao je u filmu Perica.

Postali su dobri prijatelji, jedan drugome su čestitali Božić i Uskrs i često su se družili.