Srbina Srđana Aleksića ubili su prije 25 godina u rodnom Trebinju. Njegov "grijeh" bio je što je usred ratnog vihora i rasplamsale mržnje želio ostati čovjek. Pokušao je zaštititi svog sugrađanina muslimana Alena Glavovića. Nije se to svidjelo pripadnicima Vojske Republike Srpske. Iako je i sam pripadao toj vojsci, suborci su ga zbog njegove geste pretukli 21. siječnja 1993. Pao je u komu i preminuo šest dana kasnije.  

Alen Glavović preživio je rat, a danas živi u švedskom Malmöu. Radi kao čistač, a ima dvoje djece, sina i kći.  U intervjuu za B92 naveo je da ne prođe nijedan dan, a da ne pomisli na Srđana. Kaže i da svoju djecu odgaja da budu poput Srđana.

- Prošlo je dosta vremena. Jeste, ali džaba. To ostaje u sjećanju dok si živ. Ostaje u tebi i ne može se promijeniti nikako. Kako idu godine, sve je teže i teže. Što sam stariji sve je teže, ali mora se čovjek boriti dok je živ, kaže Alen u svojoj ispovijesti i nastavlja:

Svakog ljeta posjeti Srđanov grob

Srđan je bio dobar. Sportaš, svi su ga voljeli. Nasmijan. Glumac. Što bih više rekao... Malo je takvih po ljepoti bilo. I po duši, imao je sve, ali, eto, ispalo je tako kako je ispalo. 

Svakog ljeta s obitelji odem u Trebinje posjetiti Srđanov grob. I djeca će slijediti moj put, normalno. Tako bi trebalo biti, a što će biti za 20 godina nitko ne zna. Je'l tako? Tko zna što nosi dan, a što noć.

Prije rata prava trebinjska raja smo bili... Ima i danas trebinjske raje, prave raje, pravih susjeda... Ljudi su se poznavali po dobroti, ali i svatko je svakoga znao, mali je to grad. Svake godine odem u Trebinje, a imam prijatelje iz Beograda, Bjelovara, Podgorice, Novog Sada... Svi mi dođemo ljeti u Trebinje i budemo zajedno. Ima prave raje, normalno, ali ne toliko kao ranije.

Gledaj... Mi smo svi bili kao jedno u Trebinju. Nikada prije nije bilo problema... E, sad, to što je rat napravio... To što se ovo dogodilo... A ti što su ubili Srđana su bili van Trebinja, nisu pravi Trebinjci.

'Tako mu i treba kad je branio baliju'

Vodili su me u zatvor... Bio sam u kavani, maltretirala su me dvojica i poveli me u zatvor zbog mog imena. Tu se našao Srđan, usprotivio im se. Pita, što je bilo. Vodim ga, kaže mu jedan. Odveli su me do tržnice gdje je bila policijska postaja. Onda me je jedan srušio, četvorica su skočila, a Srđan me spasio. Njega su izmlatili ispred postaje.

Dok su Srđana tukli, ostali su stajali i gledali. Nakon toga pao je u komu i preminuo šest dana kasnije, 27. siječnja. Jedan od vojnika koji su ga pretukli poginuo je tijekom rata. Kažu, samo se on prije smrti pokajao zbog svega. Ostali su osuđeni na po 28 mjeseci zatvora, dok je odvjetnik jednog od njih na suđenju za Srđana Aleksića rekao "tako mu i treba kada je branio baliju".

- Dvije i pol godine su dobili... Ma ništa, što je to. To je u ratu, tko zna jesu li dobili uopće. Na suđenju je tako bilo, a jesu li uopće išli u zatvor ja ne znam. Odmah sam otišao u Crnu Goru, pa u Švedsku - kaže Glavović.

Deset godina nakon smrti Srđana Aleksića njegov otac Rade gradio je fontanu u manastiru Tvrdoš kod Trebinja i u tome su mu pomagala i dvojica dječaka - sinovi poginulog vojnika koji je sudjelovao u premlaćivanju njegovog sina. Znao je tko su i ništa im nije rekao.

- Pa dobro, djeca nisu kriva, što će. Ne možeš ti... Takvo ludo vrijeme bilo, pijani bili. Oni što su mene vodili pijani su obojica bili. To je vojna policija. Srđan se tu suprotstavio. Došlo je još njih i onda... - ne može završiti Glavović.

Srđan je bio čovjek

Srđanov otac je dao da se u osmrtnici napiše "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".

- Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat. Jednog mladića koji živi prijateljski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrjednije što je Srđan ostavio Trebinju - izjavio je njegov otac jednom prilikom.

Dodaje da bi mu najdraže bilo da se "pod pojmom Srđan vode razgovori o čovjeku", a kad ga je ekipa RTS-a pitala hoće li snimiti dokumentarac "Srđo" rekao je "može, ali da ga predstavite kao čovjeka, jer on to jest bio".