Živio sam u Visokom, sjeverozapadno od Sarajeva. Naš kamp zvao se CANBAT 2. Jedna od mojih odgovornosti bilo je i osiguravanje sletišta za helikoptere UN-a. Pored samog sletišta bilo je nekoliko kuća, a svaki put kada smo ga osiguravali, iz tih kuća na ogradu je dolazio jedan mali dječak. Ubrzo sam se sprijateljio s njim, njegovo ime bilo je Amir. Počeo sam donositi neke slatkiše Amiru. Moja mama također je poštom slala stvari za njega, slatkiše, olovke, flomastere i sat. Sjećam se koliko je samo bio uzbuđen zbog tog sata, napisao je na Facebooku kanadski vojnik Justin Frye koji je služio u jedinici UNPROFOR-a.
Za Amira ga je vezala fotografija, a često je, kaže, razmišljao o tome da ga pronađe. Sada je to i učinio. Povezali su se na društvenim mrežama, a po svemu sudeći, dogovaraju ponovni susret, piše Dnevni Avaz.
O svemu je na Facebooku progovorio i danas 32-godišnji Amir Bajramović.
- Te 1994. godine životi Bosanaca bili su ispunjeni tugom, bolom i strahom. U tom vremenu, kada je bilo lakše plakati nego smijati se, jedan divan vojnik i prije svega čovjek nasmijavao je lice jednog malog dječaka. Danas taj dječak ima 32 godine, i postao je otac, a svoje dijete učit će da bude dobra osoba kakav je Justin. Nije lako bilo biti čovjek u vremenu ratnog ludila, gdje je i tvoj život bio također ugrožen. Ali, za Justina to nije bio problem! Zato mi je drago da smo se nakon 24 godine ponovno povezali - napisao je Amir koji danas živi u Švedskoj.