Ne bi se sigurno zvala Šarengradska ada da je ikad pripadala Srbiji. zvala bi se Palanačka ili tko zna kako. Ada je oduvijek bila Hrvatska. I katastarski je upisana nama.

Ispričao nam je to Marinko Komarčević (57) iz Šarengrada, koji je cijelo djetinjstvo proveo na adi i poznaje svaku njenu krivinu i uvalu. Nakon što je Hrvatska izgubila spor sa Slovenijom o Piranskom zaljevu, pomoćnik ministra vanjskih poslova Srbije Gordan Aleksić nedavno je poručio kako Vukovarska i Šarengradska ada na Dunavu pripadaju Srbiji a ne Hrvatskoj te da će tražiti međunarodnu arbitražu. Prije Domovinskog rata Šarengrađani su na adi držali stotine svinja i konja, ada ima 300 hektara pašnjaka. Tijekom ljeta bila je kupalište za sve izletnike jer ima savršene pješčane uvale idealne za boravak u prirodi i kupanje.

- Šarengrad će bez ade umrijeti. Nekad smo imali 31 registriranog alasa, danas ih ima samo jedan i ni taj jedan ne može prehraniti svoju obitelj - dodaje Marinko, koji nas je svojim čamcem preko Dunava dovezao do čarobnog riječnog otoka, koji je samo 15-ak minuta vožnje udaljen od Šarengrada.

Katastarske općine

Srbija tvrdi da im Šarengradska i Vukovarska ada pripadaju jer granica ide sredinom Dunava, a ade se nalaze iza te crte sredine. Za Hrvatsku granica nije sredina Dunava nego katastarske općine.

- Ada je okupirana 1991. godine, ali njena okupacija traje do danas. Bilo je nekoliko pokušaja pregovora sa Srbijom o povratu ade, ali oni ih sve miniraju. Ja sam sudjelovao u nekima. Oni se drže Erdutskog sporazuma, koji je sačinjen kao niz privremenih mjera kako bi se omogućio povratak ljudima i suživot. Jedna od tih privremenih mjera kaže da je granica između Hrvatske i Srbije sredina Dunava, no sada je Erdutski sporazum zastarjeli dokument i njegove privremene mjere više ne važe. Šarengrađanima je neprihvatljivo već godinama da se oni na svoju adu smiju otići samo okupati i to je sve. Treba prihvatiti arbitražni sud jer tu će nedvojbeno biti utvrđeno da je ada na hrvatskom teritoriju, kako je i vidljivo iz katastarskih knjiga.

Badinterova komisija

Ista situacija je i s Vukovarskom adom, no ona je znatno manja - rekao nam je Pero Ćorić, bivši načelnik općine Šarengrad. Međutim, za hrvatsku stranu arbitraža nije opcija. Stajalište Hrvatske jest da najprije treba pokušati spor riješiti bilateralnim pregovorima.

- S obzirom na negativno iskustvo sa Slovenijom, Hrvatska arbitražu ne prihvaća. Polazišne točke Srbije i Hrvatske su različite i javno poznate. Platforma Srbije je ona koju je rekao pomoćnik ministra, da je granica na sredini Dunava, dok je platforma Hrvatske Badinterova komisija, prema kojoj je odluka da republičke granice postaju državne granice i kakve su bile dok su bile republičke. Iako su nam polazišne točke različite, pozitivno je što Srbija prihvaća međunarodno pravo, što je Slovenija odbijala, kao i to da su spremni na Međunarodni sud pravde u Haagu ako ne dođe do dogovora, što je također Slovenija odbijala - kaže nam visoki diplomatski izvor. Prema njegovim riječima, već na jesen mogli bi početi intenzivni pregovori Hrvatske i Srbije o utvrđivanju granice.