Ne prođe dan, a da se Damjan Pesek ne prisjeti splitskih liječnika prof. Vedrana Radonića i dr. Radoslava Perišića koji su mu u listopadu prošle godine spasili nogu. Slovenac je sa grupom zemljaka svakodnevno uživao u podvodnom ribolovu. Kobnog 6. listopada Damjan je zaronio nedaleko od svjetionika Stončica u viškom akvatoriju. Ubrzo mu se posrećilo pa je puškom ulovio gofa. Ribu je spremio u torbu na leđima i krenuo prema obali. Došavši u plićak osjetio je udarac i pomislio da je na njega naletio brod. Odmah zatim lijevu nogu mu je proparala strašna bol, a more se obojalo krvlju. Šokirani Damjan se okrenuo i našao pred raljama velike bijele psine. Nije trošio vrijeme pitajući se odakle se neman stvorila u Jadranskom plićaku već je počeo borbu za preživljavanje. Iskrivio je osti udarajući psinu, koja ga je naposljetku pustila i otplivala. Sam si je pružio prvu pomoć. Povici su privukli njegove prijatelje pa su ga hitno odvezli u viški Dom zdravlja. Liječnik mu je zaustavio krvarenje, a potom je helikopterom HV-a prebačen u KBC Split.
- U svojoj karijeri sanirao sam svakakve ozlijede, no to je bio prvi put da imam pacijenta kojeg je napao morski pas - prisjeća se prof. Radonić. Velika bijela Damjanu je otkinula gotovo trećinu lista na nozi. O silini ugriza svjedočila su i dva zuba koja je ostavio u Slovenčevoj potkoljenici. Liječnički tim uspio je Damjanu "zakrpati" dva živca i dvije arterije. Sljedeća četiri dana prošao je osam terapija u barokomori. Potom je prebačen u Sloveniju, gdje je bio podvrgnut još dvjema operacijama. Danas Damjan može hodati bez štaka i osloniti se na nogu. Još uvijek mu nije profunkcionirao peronealni živac, neophodan za normalan rad noge. Nakon što se spasio iz ralja psine Damjan smatra da nije previše se nadati kako će i taj živac proraditi. Razglednica zahvale koju je njegova majka Anamarija poslala prof. Radoniću bila je dodatni motiv kirurgu da nastavi raditi još požrtvovnije.