Bili smo mladi. Imao sam 16 godina, a Jela godinu manje kad smo se vjenčali. U početku smo živjeli s mojima, a Jela je imala majku koja je živjela sama, počeo je svoju životnu priču Stjepan Vokić iz Slavonskog Broda, koji se već gotovo dva desetljeća brine o rodi Malenoj. Jelina majka nikad se nije pomirila s time da joj se kćer udala tako mlada, pa ju je stalno zvala kući. Stjepan kaže kako joj nije stao na put. U međuvremenu im se rodila kći Željka, a nakon četiri godine su se rastali. Nisu se vidjeli 40 godina.

- Živio sam u Rijeci, pa ponovno u Brodu. Oženio sam se i dobio tri sina. Jela je otišla u Njemačku, gdje se udala, ali nije imala djece. Našu kćer Željku odgajala je Jelina majka - rekao je Stjepan. Nakon što su ostali bez supružnika, sudbina je htjela da se prva ljubav obnovi.

- Tražio sam Jelu. Kad me nakon 40 godina vidjela, ostala je skamenjena - objasnio je.

Od tada su nerazdvojni. Djeca sad imaju svoje obitelji, a Stjepanova i Jelina mezimica je roda Malena, koja ih je i spojila. Sreli su se u Kobašu, kamo je Stjepan rijetko išao nakon rastave, a upravo je ondje Malenoj tada lovio ribe za ručak.