Ruski obavještajac Igor Egorov nekoliko je puta posjetio Hrvatsku. Do sada se pretpostavljalo da je Pula korištena kao mjesto za sastajanje s potencijalnim atentatorom, ali kako Express ekskluzivno doznaje, to je bio tek jedan od razloga zašto je visokorangirani FSB-ovac dolazio na Jadran.

Naime, dobro upućeni izvori nam govore da je Egorov dolazio kako bi gradio lažni identitet. U svemu mu je pomagao i jedan ruski diplomat koji je protjeran iz Hrvatske u ožujku 2018. godine nakon pokušaja ubojstva Sergeja Skripala u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kako doznajemo, taj diplomat je trebao nabaviti lažne dokumente koje bi ruske tajne službe kasnije iskoristile za svoje potrebe, vjerojatno za infltraciju u neku državu i atentat na Putinova protivnika. U moderno doba, doba interneta i društvenih mreža, kad je praktički svaka informacija dostupna na internetu, lažni identitet je znatno teže stvoriti. Počnimo od jednog banalnog primjera. Koliko fotografja s prošlog izleta imate? Bilo da je to bio uspon na najbliže brdo ili planinu ili posjet nekoj stranoj državi, vrlo vjerojatno ih imate barem nekoliko. Koliko fotografja imate s prijateljima iz srednje škole? Koliko ste ih objavili po raznim društvenim mrežama? Tek rijetki pojedinci nemaju račune po Facebooku, Twitteru ili drugim mrežama.

Sve je to vaš digitalni trag i dio vašeg identiteta. Kad vas netko pita gdje ste išli u srednju školu, vi imate dokaze da ste išli tamo. Ako netko pokuša izmisliti identitet, mora imati digitalne dokaze da je stvarno to ta osoba, inače se svakoj iole kompetentnijoj obavještajnoj službi pale svi mogući alarmi. Više nisu dovoljni samo dokumenti na nečije ime da se osoba može dugoročno pretvarati da je netko drugi. Nekad davno, prije interneta, bilo je dovoljno uvježbati lažni identitet.

Viktor Ostrovski, bivši agent Mossada, ispričao je u svojoj knjizi “Mossad - Bivši agent otkriva akcije i metode izraelske tajne službe” kako su to najbolji svjetski agenti radili. Tijekom obuke su jako puno vremena posvetili uvježbavanju laganja. Morali su biti spremni i sposobni promijeniti identitet praktički u sekundi. Agentima se lako može dogoditi da imaju po dva ili tri sastanka istoga dana te da na svaki sastanak dolaze s drugim identitetom. Vježbali su “legende”, lažne identitete i pozadine osobe koju predstavljaju

Jednostavno je dobro

Što je to dobra legenda? Čovjek bi je morao moći objasniti s jednom riječju. Nešto što ostavlja golemi prostor za igru. Pita li vas netko čime se bavite, a vi kažete: “Ja sam zubar”, onda je to dobra kamuflaža. Zašto? Jer svi znaju što je zubar. No zablokira li netko šuteći i moleći vas za pomoć, onda ste upali u govna. Potrošili su mnogo vremena vježbajući kamuflažu.

Uz pomoć opsežnih materijala iz biblioteke prostudirali su niz gradova, učeći govoriti o nekom određenom gradu kao da su u njemu proveli svoj život. Učili su također kako “izgraditi” određenu osobnost i kako se određenog dana poistovjetiti s određenim zanimanjem. To se obično odigravalo u zajedničkim susretima s iskusnim agentima, koji su testirali njihove legende (priče), i to onako, jednostavno, kroz razgovor, opisao je Ostrovski u svojoj knjizi.

Samo pribaviti lažne dokumente i s njima prijeći granicu nije pretjerano veliki problem, što smo vidjeli i prošle godine, kad je hrvatska policija razbila dvije kriminalne skupine koje su najgorim balkanskim mafjašima nabavljale lažne dokumente. Operacija kodnog imena Scriptu pohvatala je skupinu Nusreta Seferovića koja je prebacivala kriminalce preko granice i nabavljala im lažirane dokumente. U dogovoru sjednim policajcem iz Zagreba, koji je bio zadužen za taj dio granice, osiguravali bi da pogranični policajci neće pregledavati vozilo.

Policajac K. K. ili posrednik do Seferovića, inicijala M. P., upravljali bi vozilom i prevozili osobe u oba smjera, bilo u Sloveniju, bilo u Hrvatsku. Spomenimo ovdje jedan specifčan slučaj.

Posrednik M. P. prevozio je nepoznatu osobu s bugarskom putovnicom na ime Stelian Stojanov, koristili su Toyotu u vlasništvu supruge spomenutog policajca K. K. i uredno prešli granicu. Međutim, nedaleko od granice zaustavio ih je mobilni tim policije i posumnjali su u vjerodostojnost dokumenata te su odlučili privesti taj dvojac.

Ništa bez policije

Posrednik je urgirao kod K. K. da ih izvuče iz velike nevolje, a ovaj se zdušno prihvatio posla. Pokušavao je kontaktirati policajce koji su zaustavili Toyotu, ali nije ih uspio na vrijeme dobiti na telefon. Dvojac je završio u pritvoru, ali je K. K. uspio uvjeriti kolegu da “nema tu ništa” i da pusti obojicu na slobodu bez daljnjeg zadržavanja. Lažna bugarska putovnica uredno je vraćena tom nepoznatome muškarcu i on je nastavio svoj put.

Kako smo ranije napisali, sami lažirani dokumenti su tek dio kompleksne špijunske slagalice u stvaranju lažne osobe, a dodatnu težinu tvrdnjama naših izvora daje činjenica da je Egorov aktivni član elitnog odjela Vimpel u FSB-u. Odjel V sudjelovao je u atentatima na brojne protivnike ruskog režima. Jedan od njih bio je i Zelimkhan Khangoshvili. On je proveo dobar dio života na rubu. Preživio je godine gerilskog ratovanja po Čečeniji tijekom ranih dvijetisućitih, preživio je pokušaj atentata u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju 2015. godine.

Duga ruka rusije

Preživio je čak i jedno kraće vrijeme u Ukrajini, ali tamo je dobio dojavu o planiranom napadu i opet se počeo skrivati. Krajem 2016. godine stigao je u Njemačku i odahnuo.

“Vjerujem da se ovdje osjećao puno sigurnije. Samo je htio graditi bolju budućnost u Njemačkoj za sebe i djecu, nije razmišljao o ratovanju ili povratku”, tvrdi Manana Catijeva, Khangoshvilijeva bivša supruga koja živi u Njemačkoj s njihovih četvero djece. Upravo tu, u srcu Europe, Khangoshvili je tragično skončao. Krajem kolovoza prošle godine, nedugo nakon što se zaputio u obližnju džamiju, nepoznati muškarac mu je prišao i dva puta ga ustrijelio u glavu. Umro je na licu mjesta. Policija je uhvatila navodnog ubojicu u blizini mjesta zločina jer su vidjeli muškarca kako u rijeku baca pištolj i periku. Ubojica je bio Vadim Krasikov, odlično povezan s ranije spomenutim Vimpelom. Prošao je njihovu obuku, dobio lažne dokumente od njih, čak je i novac dolazio iz organizacija povezanih s FSB-om. Lako je moguće da su i hrvatski dokumenti mogli završiti kao dio dokaznog materijala nakon ubojstva nekog disidenta u Europi. Možda čak i za bijeg Krasikova nakon ubojstva Skripala.