Premijer je imao jednu ideju, a oporba drugu. Saborski govor o stanju nacije trebao je biti šareni buket naslaganih spinova s malo manje fakata. Oralni oltarić zaslugama, najprije njega sama, a onda i vlade HDZ-a. Ali nemojmo fantazirati, uglavnom Andreja Plenkovića. A kad čovjeku, čime god da se bavio u životu, nagrdiš planirani trenutak himne Dionizu iritantnom bukom, stvari znaju izmaknuti kontroli. I zaista jesu. Spičio je premijer oporbi da je destruktivna, opstruktivna i izlijeva mržnju. Žele kaos, divljaštvo i primitivizam. Posebno mu ide na živce to što odmahuju rukom na to da u Hrvatskoj ima onih koji bi oružjem rušili vlast. Povezao je to s presudom političkom i inom retradu, izvjesnom Čehuliću, članu DP-a, koji nije bio sasvim zadovoljan kako je onomad na Markovu trgu ciljao Bezuk. A nju oporba ne shvaća sasvim ozbiljno.