Speleološko društvo "Herceg" iz Mostara podijelilo je na Facebooku svoje iskustvo dok su spašavali ljude nakon poplava u Donjoj Jablanici u Bosni i Hercegovini. Kazali su kako se ranije nisu oglasili zbog suosjećanja sa žrtvama poplava.
Kažu kako su na dan kada su krenule poplave već u 5 ujutro bili svjesni toga što se događa te su kenuli prema Donjoj Jablanici.
- Pored standardne opreme sa sobom nosimo i opremu za proširivanje, koja će se pokazati jako ključna kasnije. Za sve koji ne znaju o čemu se radi, to je jedan čitav set posebne opreme koji se koristi u jamama/spiljama za širenje uskih prolaza - napisali su speleolozi.
Došli su do restorana "Vrelo", gdje više nisu mogli naprijed. Tu su čekali daljnje upute te se uvjerili koliki je razmjer katastrofe koja je pogodila ovaj dio BiH.
- Ispred nas se vide novonastali slapovi koji se nemilo sručavaju preko ceste u Neretvu, malo dalje od nas je nestala cesta, a čije je mjesto zauzela novonastala bujica. Poviše ceste se vide šine u zraku, a iza njih jedno nepregledno bjelilo koje ukazuje na količinu odrona koji se pokrenuo - prisjetili su se speleolozi tih trenutaka.
Potom su išli u čamac i krenuli Neretvom prema naseljenom dijelu.
- Kako plovimo prema mjestu nesreće prolazimo kroz stotine metara smeća na površini Neretve. Između drveća odjednom oko nas plutaju lopte, dječje lutke, igračke, papuče, i u tom trenutku shvatite gdje idete i pokušavate sebe pripremiti psihički za prizor koji slijedi. Koliko se god osobno pripremao, nisam se mogao pripremiti za prvi prizor razmjere razaranja 'jednog odrona' - navodi se.
Nakon što su stigli u prvi dio naselja opazili su staricu koju su mogli izvući samo rušenjem neoštećenog dijela kuće.
- U toj kući u fizički neoštećenom dijelu je spavala starica, gdje je mulj bio sada skoro do stropa donjeg dijela kuće. U trenutku našeg dolaska sa krampama su mještani pokušali izbiti bočni zid kako bi došli do starice. Mi vadimo našu opremu za proširivanje, u međuvremenu molimo mještane da se sklone, koji bez pogovora slušaju i puštaju nas da radimo. U roku od 15 minuta pravimo dvije rupe na bočnom zidu i spuštamo nivo mulja za 20 cm. Zatim uzimamo opet opremu da napravimo novu rupu kako bi nastavili sa ispuštanjem mulja - prisjećaju se speleolozi.
Međutim, prema tvrdnjama ovog speleološkog društva u to dolazi član Federalne uprave civilne zaštite.
- U tom trenutku neko me kucka po leđima, okrećem se jer ne čujem zbog čepova u ušima i pokazuje mi da prekinem sa radom. Zbunjen, vadim čepiće i pitam šta se događa, govori mi da FUCZ daje naredbu kako se svi trebamo skloniti. Ništa ne razumijem, jer nisam čuo početak razgovora, pitam u čemu je problem, odgovara mi da će puštati novonastalo jezero iznad, i da smo u opasnosti da se moramo skloniti. Postavljam pitanje da li mogu dobiti još 20 minuta vremena da dođemo do starice, a dobijam odgovor da se 'svi moramo skloniti' - navode iz društva speleologa.
- Pitanje mi se vrti u glavi: Ako znamo da je tu osoba, zar ne bi to trebao biti prioritet, a ne ispuštanje jezera koje će trajati satima (kasnije se ispostavilo da je trajalo skoro 24h). Ne samo to, što ako je kojim slučajem neka osoba preživjela ispod silnih ruševina nizvodno od jezera, ti ih ideš potopiti još jednom? Između ostalih i ova starica, sada možemo doći do nje, a poslije toga? Kad smo počeli prikupljati našu opremu jedan momak kraj nas drhtavim glasom izgovara: 'Ljudi, hvala vam'. Zbog silnih emocija koje su vladale kod svih, i napetog stanja zbog same situacije, odlučujemo se povući u nadi da će nas angažirati kasnije - navodi autor objave.
Međutim nitko ih nije zvao. Kako tvrde, FUCZ je odlučio da njima ne treba pomoć drugih timova.
- To čekanje kasnije se odvilo tako da FUCZ, koji je valjda predvodio čitavu akciju, rekao da će oni dalje nastaviti sami i da ostali timovi nisu potrebni. I poslije nekoliko dana još uvijek mi je starica u glavi, i ne samo ona nego i drugi do kojih smo možda mogli doći našom tehnikom proširivanja, ali jednostavno nismo dobili ni vremena ni prostora - navodi se iz speleološkog društva.
Za kraj ističu da je cilj ove objave da se ukaže "na hitnost postojanja nekog kriznog menadžmenta koji će upravljati u ovakvim ili sličnim situacijama."
- Na terenu je to izgledalo kaotično, puno različitih timova, niko ne zna ko je sve točno na terenu, ko sa kim upravlja, tko kome naređuje itd. Nadalje potrebno je znati sa kojima resursima i ljudstvom se raspolaže, a ne stihijski ili na 'ho-ruk' se ljudi dignu, pa ko što uradi, valjda ispadne dobro. Nažalost ovo nam je svima jedna loša škola, ali pametan iz grešaka uči. Valjda ćemo biti dovoljno pametni da težimo istom rješenju jer imamo zajednički cilj - stoji na kraju teksta kojeg potpisuje Ivan Marić, član Speleološkog društva "Herceg" iz Mostara.